To, međutim, baš i nije tako. Prema našim propisima, svi hrvatski državljani, porezni rezidenti, koji primaju neki dohodak iz inozemstva ili u inozemstvu, moraju o tome informirati poreznu upravu. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sve su se države članice obvezale da će međusobno razmjenjivati podatke o plaćama, mirovinama, kamatama i imovini koje su državljani jedne države članice ostvarili na području druge. Trebalo je vremena da se sustav razmjene podataka uhoda, no sada je zaživio u punoj mjeri tako da osobe koje su prijašnjih godina ostvarivale bilo kakav inozemni dohodak mogu očekivati pozive iz Porezne uprave.
U Zagreb su stigle brojne liste s imenima svih hrvatskih državljana koji su 2017., 2018. i 2019. godine ostvarili dohodak u inozemstvu. Nakon što dobiju liste, poreznim vlastima treba neko vrijeme da imena upare s našim OIB-om te provjere porezni status svakog državljanina s liste.
Ljudi koji su se odjavili iz Hrvatske te su postali porezni rezidenti zemlje u kojoj rade mogu biti mirni, no pozive i porezna rješenja dobivaju oni koji nisu regulirali svoj status. Rezidentnost zapravo određuje mjesto plaćanja poreza, u 90 posto slučajeva porezi se isključivo plaćaju u zemlji u kojoj je dohodak ostvaren, no u 10 posto slučajeva pravo na oporezivanje polažu dvije države, ona u kojoj čovjek radi i druga u kojoj je porezni rezident. Samac koji izvan Hrvatske provede više od 183 dana u godini bez problema dobiva ispisnicu iz hrvatskog registra. Osoba koja u Hrvatskoj ima kuću ili stan, djecu koja idu u školu, ovdje ostvaruje dohotke od najma imovine, koristi zdravstveno osiguranje i slično, ostaje hrvatski rezident bez obzira na to što radi ili živi u Austriji, Sloveniji...
Na status rezidentnosti ne utječe samo duljina izbivanja iz zemlje, već i to gdje se nalazi sjedište životnih interesa poreznog obveznika, gdje mu je obitelj i slično. Nesporno je da je kod dnevnih migranata ono u Hrvatskoj. Sve više država uključuje se u sustav razmjene podataka tako da u Zagreb ne dolaze podaci samo iz EU već i šire, odnedavno na primjer stižu liste i s dohocima ljudi iz Japana, Emirata... Koliko je hrvatskih državljana ostvarivalo neke dohotke u inozemstvu znat će se kad se obrade svi pristigli podaci.
Dostava rješenja poštom
Prema ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, nitko ne plaća porez dva puta na isti dohodak, no države imaju pravo dooporezivati razliku poreza za svoje rezidente. Plaće u Sloveniji, Austriji ili nekoj trećoj zemlji veće su nego u Hrvatskoj i time nastaje problem. Pojednostavljeno, na puni dohodak koji je primljen u inozemstvu hrvatska porezna uprava mora primijeniti naše porezne stope te od dobivene obveze oduzeti poreze plaćene u drugim zemljama. Hrvatskom se rezidentu priznaje pravo na osobni odbitak, uzdržavane članove obitelji i druge porezne olakšice koje imaju ljudi zaposleni u Hrvatskoj.
Ako se pokaže da osoba prima inozemne dohotke nekoliko godina, razlika može biti golema – i do 250.000 kuna – na što je upozorio i prvi čovjek sindikata migranata Franjo Lazar koji će tražiti pomoć i u Saboru.
Porezna uprava poziva sve koji su proteklih godina ostvarili neki dohodak u inozemstvu, a nisu se odjavili iz registra poreznih obveznika, da ga sami prijave čak i ako kasne nekoliko godina jer će tako izbjeći plaćanje kamata i prekršajni postupak. Sindikat migranata tvrdi da su nekim ljudima stigle ovrhe na imovinu a da ih prije toga nitko nije obavijestio.
Poreznici kažu da za svako izdano rješenje posjeduju potvrdu iz pošte da su na adresu obveznika poslali ili obavijest da se jave ili rješenje. Rješenje se, inače, dostavlja dva puta i ono nakon druge dostave postaje izvršno. Mirovinski se doprinosi, prema međunarodnim pravilima, plaćaju u zemlji u kojoj radnik radi neovisno o državljanstvu ili rezidentnosti.
