Druga adventska svijeća, koju palimo na drugu nedjelju došašća, još je jedan korak u adventskom vijencu koji predstavlja razdoblje iščekivanja Isusovog rođenja. Naziva se betlehemskom svijećom i podsjeća nas na mjesto u kojem se Isus rodio.
Betlehem je izabran kao najmanji grad u Izraelu u kojem će jednog dana doći Spasitelj – Mesija, što nosi važnu poruku: Bog izabire mali i nevažni gradić za rođenje Isusa, te izabire neznatne i malene koji će biti nosioci i pokazatelji samoga Boga.
Osim toga, druga svijeća simbolizira svjetlo vjere koje je vodilo Abrahama da napusti mnogoboštvo, te prione uz vjeru u jednoga Boga i odnosi se na razdoblje rađanja i oblikovanja naroda koji je pozvan da stupi u odnos s Bogom, jedinim izvorom života, zajedništva, radosti i mira.
Dakle, nakon što smo na prvu nedjelju došašća upalili pastirsku svijeću, kao simbol vjere i nade, ova nam donosi mir zbog spoznaje da je svjetlo Isusa bliže. To je i svijeća koja nas poziva na duhovnu pripremu za susret s Bogom.
Četiri adventske svijeće predstavljaju i četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: Stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak, a u nedjeljama koje slijede palit ćemo svijeće radosti i ljubavi.
Inače, ranije su se četiri adventske nedjelje simbolično dijelile i bojama, pa je običaj bio da prve tri svijeće budu ljubičaste, što simbolizira pokornički duh, te podrazumijeva ozbiljnost i predanost u iščekivanju, dok je četvrta svijeća bila crvena, kao simbol radosti zbog skorog Isusovog rođenja.
U međuvremenu se ta simbolika pomalo izgubila, pa se često mogu vidjeti samo bijele ili samo crvene svijeće na adventskom vijencu.
