Znanstvenici su otkrili kako je od prošle godine kod dijela ljudi došlo do povećanog sanjanja i to intenzivnih i dugotrajnih snova, a razlog tome pripisali su nedostatku stimulacije u vidu društvenog života i aktivnosti u vrijeme epidemije i rada od kuće.
“Neobično živopisni snovi” koji su se sve češće počeli događati kod čak dvije trećine ljudi potaknuli su mnoge da o tome pišu na društvenim mrežama. Nažalost, veliki broj je onih koji su pisali o noćnim morama i vrlo ružnim iskustvima.
Među tim iskustvima je sve više priča o COVID-u koji je povećao učestalost ponavljanja napadaja paralize sna – privremene nemogućnosti kretanja ili govora uz vrlo neugodne halucinacije dok osoba tone u san ili se budi.
Na društvenim mrežama mogu se naći brojna iskustva onih koji su pisali o ovom fenomenu te da im je mozak ostajao aktivan dok je tijelo bilo u stanju mirovanja. Mnogi od njih s paralizom sna su se susreli prvi put u vrijeme epidemije koronavirusa.
Stručnjaci za terapiju spavanja Kat Lederle, Greg Potter i Hussain Abdeh, klinički direktor u Medicine Directu, objasnili su zašto bi stres i virusna infekcija mogli biti razlog porasta ovih događanja koja su u medicini već poznata pod terminom – paraliza sna.
Nemogućnost kretanja u budnom stanju
Paraliza sna je nemogućnost pokretanja tijela unatoč tome što je osoba budna dok tek počinje tonuti u san ili izlazi iz njega s ‘brzim pokretima očiju’ u REM fazi, objasnio je Potter.
REM faza spavanja je vrijeme kada osoba sanja svoje najživopisnije snove, a kako bi mozak spriječio da tijelo ‘odradi’ ono što se događa u snovima, on paralizira većinu mišića, osim mišića srca i onih koji se koriste za disanje. Paraliza sna se događa po istom principu, ali u budnom stanju, dodao je.
Epizode mogu biti vrlo zastrašujuće
Epizode paralize sna mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta i same po sebi nisu opasne, ali mogu biti vrlo zastrašujuće. Najstrašnije epizode obično uključuju halucinacije i to prizore, zvukove ili osjećaje, koje se vjerojatno događaju zbog kontinuirane aktivnosti snova u nekim moždanim krugovima, objasnio je Potter.
Hussain je kazao da, iako točan uzrok paralize sna nije jasan, ovaj fenomen je rezultat toga što je mozak aktivan dok je tijelo još uvijek u stanju spavanja, piše Daily Mail.
Događa se da normalna mlitavost mišića tijekom REM faze spavanja koja nas sprječava da fizički ‘odradimo’ svoje snove, upada u budno stanje zbog čega se na nekoliko trenutaka ne osoba ne može kretati ili govoriti, kazala je Lederle.
Prvi napad u tinejdžerskim godinama
Ljudi koji dožive paralizu sna obično imaju prvi napad u tinejdžerskim godinama. Također je relativno čest među mladim odraslim osobama, a nešto je rjeđi kasnije u životu, istaknuo je Potter.
Čini se da su epizode izazvane nedostatkom ili neredovitim spavanjem, problemima s mentalnim zdravljem (npr. PTSP) ili psihičkim stresom i nekim lijekovima. Paraliza u snu također može biti posljedica narkolepsije, poremećaja spavanja koji karakterizira visoka dnevna pospanost te nepravilni ciklusi spavanja i buđenja, dodaje.
Lederle navodi da, iako nije bilo znanstvenih studija koje bi to istraživale kod normalnih osoba koje spavaju, COVID je mogući razlog za porast napadaja paraliza sna – posebice zbog stresa s kojim ljudi žive.
Povećanje broja napadaja
Možda sama virusna infekcija utječe na regulaciju sna u mozgu. Prijavljeni su neurološki učinci COVID-a, dodaje Lederle.
Ali mislim da je vjerojatnije da bi došlo do povećanja broja napadaja paralize sna zbog stresa koji je rezultat velikih promjena u načinu na koji živimo u ovom trenutku, neizvjesnosti i tjeskobe s kojima se suočavamo. Sve to utječe na naš ritam spavanja, objasnila je.
Istraživanje pacijenata s narkolepsijom pokazalo je da su doživjeli povećanje broja napadaja paraliza sna tijekom COVID-a, što može biti posljedica promjena u njihovim rutinama i obrascima spavanja, smatra Hussein.
Povećan broj noćnih mora, nesanica i stresnih snova također je zabilježen u nekoliko studija zbog pandemije. Kako je pronađena veza između ovih stanja i napadaja paralize sna, moguće je da je COVID uzrokovao porast, dodaje.
Iako je bilo malo istraživanja o utjecaju COVID-a na paralizu sna, znanstvenici se slažu da je pandemija prouzročila veliki stres kod ljudi.
Ako postoji veza između COVID-a i napadaja paralize sna, to bi moglo biti zato što je pandemija COVID-a izazvala veliki psihološki stres za mnoge ljude i poremetila raspored spavanja, rekao je Potter.
Također, može biti da se paraliza sna javlja kod nekih ljudi koji dugo boluju od COVID-a, ali to je trenutno teško reći, dodao je.
Potrebno 7 do 9 sati sna
Najvažnije je dovoljno spavati svaku noć, objasnio je Hussain. Trebali bi učiniti sve što možemo kako bi spavali između 7 i 9 sati svake noći, upozorava.
Najbolje bi bilo ići spavati otprilike u isto vrijeme i svaki dan se buditi u isto vrijeme. To će dovesti tijelo u rutinu, što olakšava biološkom ritmu spavanja i budnosti procjenu kada je vrijeme za odmor, objasnio je Hussain i dodao da je tijelu potrebno i dovoljno kretanja tijekom dana.
Treba pokušati ne spavati na leđima jer spavanje na leđima povećava vjerojatnost pojave paralize sna. Također ne bi trebalo konzumirati kofein ili alkohol prije spavanja, pušiti niti jesti obilan obrok u satima prije sna, navodi Hussain.
Ako se problem s napadajima paralize sna pojavi više puta i uzrokuje da se ljudi osjećaju tjeskobno ili uplašeno zbog odlaska na spavanje, svakako treba porazgovarati s liječnikom. Slično je i s onima koji se konstantno osjećaju umorno jer ne mogu zaspati i održati san, zaključio je Hussain, prenosi Zimo.dnevnik.hr.
