Sve se češće vidi u kafićima i restoranima da roditelji piju kavu ili ručaju a da za to vrijeme djeca igraju igrice ili gledaju crtane filmove na mobitelima i tabletima. Također i dječije druženje svelo se na to da djeca u istoj prostoriji sjede, svatko sa svojim mobitelom, i igraju igrica, pri tome ne razgovarajući sa svojim vršnjacima, piše Faktor.
Klasične dječije igre zamijenilo je gledanje u mobitele i većinom bez nadzora roditelja.
Iako u korištenju tehnologija ima prednosti, brojne su mane, ističe Nermina Vehabović – Rudež, psiholog i psihoterapeut.
- Korištenje mobitela i uopće tehnologije ima i svoje prednosti i nedostatke. Ono što bi moglo biti prednost u razdoblju kada su djeca krenula u školu jeste učenje engleskog jezika, kordinacija oko i ruka, što je dosta važno jer se djeca time uglavnom služe kada koriste tablet i mobitel ali i dobivanje informacija koje prije nisu bile tako dostupne. A s druge strane ta usmjerenost samo na sadržaj koji, često nije točan a koji se nalazi na internetskim stranicama može biti jako opasan – tvrdi Vehabović-Rudež za Faktor.
Vehabović-Rudež ističe kako je najopasnija fokusiranost djece na tehnologiju, a ne na ljude oko njih.
- Djeca ne bi trebala biti fokusirana na tehnologiju već na ljude. I to mi već sada imamo kao posljedicu, imamo otuđenu djecu, imamo djecu koja ne znaju sklapati prijateljstva, koja nisu prošla fazu igre, a trebali su jer je igra jako važna za psihološki razvoj djeteta – kazala je sugovornica.
Ovisnost od svega, ističe, stvara se stalnim korištenjem i najgora je psihološka ovisnost.
- Ovisnost je kada dijete ne može zamisliti dan bez da uzme mobitel ili laptop. U Srbiji je zabilježen slučaj djeteta koje je gledalo jedan crtani film i počelo se bizarno ponašati, počelo je imitirati likove iz crtanog filma, ali roditelji nisu znali zašto se tako ponaša. Kada su ga odveli psihologu, psiholog je pitao je li dijete gledalo taj crtani. Psiholog mu je propisao odvikavanje od crtanog filma – kazala je psihologinja.
Ističe kako roditelji moraju dozirati korištenje televizora, mobitela i interneta.
- Korištenje tehnologija mora biti ograničeno za djecu do 12 godina ne duže od pola sata dnevno. A vi kada pogledate u praksi, to je puno, puno duže. Pošto radim sa djecom, oni upravo najvećom kaznom doživljavaju kada im se oduzme mobitel, i to smatraju nepravednim – kazala je Vehabović–Rudež.
Psihologinja smatra da djeca i tijekom korištenja tehnologije, gledanja nekog sadržaja trebaju to raditi u nazočnosti roditelja.
- Meni je strašno vidjeti da roditelji sjede u kafiću i kako bi na miru popili kavu, djetetu od jednu ili dvije godine dadnu mobitel da nešto gleda. Roditeljstvo je težak posao i zahtijeva brigu o djetetu i to što nam treba vremena, svi koji su bili roditelji i koji su sada roditelji znaju kako je teško odgajati dijete, ali vrijeme koje dijete provodi u kafiću s telefonom je pogrešno potrošeno vrijeme. Roditelj da bi bio miran dadne djetetu telefon, a posljedice se vide tek kasnije, upravo zato što nama na psihoterapiju dolaze djeca s različitim poremećajima, poremećajem pažnje, nesocijalizacija, nemogućnost da se fokusira na neke sadržaje koji su važni u njegovom životu i još puno toga – smatra Vehabović–Rudež.
Iako, kako kaže, živimo uz pomoć tehnologija, i kada se koristi, mora biti obvezno uz nadzor i kontrolu roditelja.
- Roditelj treba djeci objasniti o čemu se radi u tom sadržaju. Ipak ne bih preporučila samostalno korištenje mobitela do sedme ili osme godine, osobito da dijete mobitel koristi bez nadzora – upozorava psihologinja.
Brojni se roditelji, ukoliko još uvijek nisu kupili mobitel ili dali mobitel na korištenje djetetu, susreću s rečenicom „svi imaju, a ja nemam“.
- To je vječiti rad s djecom i stalno se mora razgovarati i biti dosljedan. Ne treba biti ekstreman u tome da svi imaju telefon, a da vaše dijete neće dobiti nikako, međutim korištenje mora biti pod nadzorom roditelja, a i roditelji se moraju educirati kako se ophoditi prema djetetu – zaključuje Vehabović-Rudež.
