Podizanje optužnica i suđenja za ratne zločine po dva različita ‘aršina’ u BiH već dugo je predmet prijepora. Činjenica da se određeni broj predmeta za ratne zločine procesuira po Kaznenom zakonu bivše Jugoslavije, a dio po novom Kaznenom zakonu BiH, više je nego kontroverzna. Zakon iz bivše države predviđa znatno blaže kazne nego je to slučaj s aktualnim Kaznenim zakonom BiH.
Kazne nisu iste svima
Presudom suda iz Strasbourga u slučaju “Maktouf i Damjanović protiv BiH” iz 2013. jasno je naznačeno da se procesuiranje ratnih zločina mora provoditi po tada važećem zakonu, a to je onaj iz SFRJ. Po tom zakonu maksimalna kazna koja se može izreći je 20 godina zatvora, dok Kazneni zakon BiH iz 2003. za ratne zločine propisuje kazne od 10 do 45 godina zatvora. Hrvatski i srpski predstavnici u vlasti više puta su upozoravali kako je primjena ovih propisa selektivna, odnosno da se u predmetima za ratne zločine gdje su optuženi Bošnjaci primjenjuje blaži jugoslavenski, a gdje su optuženici hrvatske i srpske nacionalnosti rigorozniji, novi bh. Kazneni zakon.
Izricanje presuda
Službeni podaci koje je na zahtjev zastupnika Nikole Lovrinovića (HDZ BiH) prikupilo Ministarstvo pravosuđa BiH od državnog Suda i Tužiteljstva pokazuju da je Tužiteljstvo BiH od 18. srpnja 2013. (nakon presude “Maktouf i Damjanović protiv BiH”) do kraja prošle godine isključivo po Kaznenom zakonu BiH podiglo optužnice u 143 predmeta ratnog zločina protiv 348 osoba. Od tog broja u 2013. je podignuto 14 predmeta protiv 30 osoba, godinu kasnije 58 predmeta protiv 103 osobe, a 2015. 46 predmeta protiv 109 osoba. Prošle godine podignute su optužnice u 35 predmeta protiv 106 osoba. Sud BiH je nakon spomenute presude iz Strasbourga do 18. travnja ove godine izrekao ukupno 59 presuda za zločine protiv čovječnosti i 19 presuda za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. U istom razdoblju Sud je “primjenjujući argumentaciju iz presude “Maktouf i Damjanović”, a slijedom odluke Ustavnog suda BiH, primjenom Kaznenog zakona SFRJ donio 63 presude za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. - Sud BiH je nakon donošenja presude “Maktouf i Damjanović”, slijedeći smisao te presude, a primjenjujući KZ BiH, izricao kazne koje nisu veće od 20 godina, na taj način držeći se zakonskog maksimuma iz KZ SFRJ. Izuzetak od navedenog je nekoliko presuda donesenih isključivo za počinjeni Zločin protiv čovječnosti koji nije predviđen kao kazneno djelo prema KZ SFRJ. U tim predmetima izrečene su veće kazne, jer je zbog ukupnih okolnosti konkretnog predmeta i kriminalne količine, po mišljenju sudbenih vijeća, to bilo zakonito i pravično, naveli su u odgovoru iz Suda BiH. Iako je Lovrinović to tražio, ni Sud ni Tužiteljstvo BiH nisu dostavili podatke o nacionalnoj pripadnosti optuženih, odnosno osuđenih, pravdajući se da ne vode takvu vrstu evidencije. Tako da ostaje upitno koliki je nacionalni debalans u primjeni strožih, odnosno blažih zakona u predmetima ratnih zločina.
