- Budući da sam još kao mlad vrlo rano odlučio da želim studirati medicinu jer u srži, uz sve ono što može usrećiti čovjeka, pomoći i spasiti nečiji život nešto je što nas čini sretnijima i jačima - riječi su mladog briljantnog uma, Mostarca Josipa Cvitkovića, prvog studenta iz BiH koji završava medicinu na kineskom jeziku.
Kako sam završio u Kini
Josip je 28-godišnjak s adresom u Pekingu, a rodni Mostar je napustio i otišao čak 7000 kilometara od kuće u potrazi za obrazovanjem i svoju zemlju predstavlja na najbolji mogući način. Mladi Mostarac u Kinu je otišao na jednogodišnju studentsku razmjenu kao student kemije na Pekinškom institutu za tehnologiju, a zatim je primljen na Capital Medical University u Pekingu, koji je najbolji fakultet za kliničku medicinu i ima neke od vodećih bolnica u Kini i svijetu. Kako je tekao put od studiranja u Mostaru do preseljenja u Peking, ispričao je Josip za Večernji list.
- Poslije završene srednje medicinske škole upisao sam kemiju i biologiju u Mostaru i otišao na jednogodišnju razmjenu u Peking, na Pekinški institut za tehnologiju 2017. Odmalena sam volio Aziju, okusi drugačijeg života i kulture čine život posebno zanimljivim. Stoga tijekom te prve godine već sam odlučio da želim ostati studirati u Pekingu - počinje Josip svoju životnu pustolovinu. - Papirologija je bila jednostavna, kontaktirao sam kinesko Veleposlanstvo u BiH te su mi njihovi djelatnici pomogli i uputili me u prijavljivanju, nastavlja Josip i dodaje: - Za studij medicine brojne procedure su specifične, stoga imajte na umu da, osim kineskoga jezika, potrebno je položiti prijamni ispit iz kemije, biologije i medicinskog kineskog jezika. No, godina dana pripreme dovoljna je da budete spremni. Koliko znam, Shandong University u Jinanu i Tongji University u Šangaju jedine su institucije koje pripremaju studente medicine za studij u NR Kini. Što se tiče odabira sveučilišta, preporučujem svoj Capital Medical University jer smo vodeći u kliničkoj medicini, a moguće je studirati na kineskom i engleskom jeziku. Ako želite biti kirurg, pogotovo neuro ili kardiokirurg, naše sveučilište ima najbolje bolnice koje su u samom vrhu, ne samo u Kini već i u svijetu - kaže dodajući kako nije imao problema sa snalaženjem.
- Svaki student ima posebnog profesora koji se brine o njemu, sve procedure smo radili uz pomoć profesora. Naravno, s papirologijom zna biti problema, no na sreću u Kini se sve to riješi. Bitno je da imate valjanu putovnicu i slušate upute institucija - priča nam Josip, ističući kako je izazovno studirati na kineskom jeziku.
- Studirati na kineskom je izazovnije, ali mi je drago da sam prihvatio taj izazov jer danas mogu reći da uživam raditi pod pritiskom, od jutra do sutra. Ima trenutaka kada sam umoran i zapitam se jesam li odabrao pravi put, ali sreća i osmijeh pacijenata daju nam snagu za dalje. Mnogo ljudi se boji kineskog jezika, ali uz rad i trud za pola godine moguće ga je svladati, pogotovo za studente koji idu na pripreme. Tek kad naučite kineski jezik, shvatite koliko je kompleksan jer ima mnogo dijalekata koji i Kinezima prave poteškoće. Nasreću, naš jezik nam omogućava lakše učenje. Iako ne govorimo istim jezikom, humor i način izražavanja slični su našima - kaže nam.
Kolika je razlika u obrazovnom sustavu BiH i Kine, pitali smo ga.
- Bitna razlika je što u Kini nema korupcije u obrazovanju. Stoga, ako ste izvrstan student, ne brinete se za svoju budućnost. Kineska srednja škola teža je od bilo kojeg fakulteta, znam po kolegama. Oni su tijekom srednje škole samo jednom u trideset dana imali slobodnu večer, čak i kad sam radio staž u dječjoj bolnici u Pekingu, djeca uz infuziju uče i pišu zadaću. A nakon što polože Gao-Kao ispit po završetku srednje škole i upadnu na željeni fakultet, mnogo su opušteniji s učenjem. I ja sam, priznajem, bio nervozan ovu godinu jer sam morao spremiti intervju i ispit iz kineskoga za magisterij, dok su kolege Kinezi morali isto, samo s engleskim jezikom. Obrazovanje u Kini je inovativno i napredno, prate se svi rezultati, čak i profesori dobivaju bonuse kada studenti ostvaruju dobre rezultate. Obrazovanje u BiH je, ako me pitate, mnogo teže od zapadnoga, pa uvijek imamo dobar broj kvalitetnih studenata koji mogu konkurirati globalno. Stoga znam da naši studenti, ako dođu u Kinu, neće imati mnogo poteškoća u učenju. Također, budući da sam završio Srednju medicinsku školu Sestara milosrdnica u Mostaru, imao sam već temeljna znanja u medicini i veću prednost jer u Kini, koliko znam, nema srednjih medicinskih škola - priča Josip.
Kako je raditi u kineskim bolnicama, zanimalo nas je.
- Mogu reći da sam stekao brojna iskustva i znanja i sretan sam što sam odlučio studirati medicinu u Kini. Budući da je veliki broj pacijenata, svakodnevno ste suočeni s izazovima iz kojih naučite puno toga. Nažalost, zdravstvo u Kini nije potpuno besplatno, sve ovisi o vašem zdravstvenom osiguranju, no mogu reći da Kina ima mnogo bolnica koje su po svemu vodeće i pružaju sjajnu priliku za izobrazbu, pogotovo nama iz Europe, jer je populacija mnogo manja. Sviđa mi se što su u Kini liječnici mnogo opušteniji, spremni pomoći. iako ste stota osoba toga dana i jedan od tisuća pacijenata toga tjedna, liječnici i medicinske sestre su nevjerojatno ljubazni. Pozitivna iskustva u kineskom zdravstvu su povezanost sveučilišta i bolnica, stoga smo kao studenti uvijek ukorak s novim tehnologijama i metodama koje se primjenjuju. Velika je i međunarodna suradnja, stoga se nadam da ja kao pojedinac mogu biti most koji spaja BiH i Kinu - objašnjava mladi student medicine.
Ima li sličnosti između bh. građana i Kineza, pitali smo ga.
- Stanovnici Pekinga te Kinezi iz provincije Shandong vrlo su slični nama Hercegovcima, gostoprimstvo je na visokoj razini. Znam da se ne možemo mjeriti u mnogočemu s Kinom, ali smo u gostoprimstvu slični. Nikada nisam imao kulturoloških problema u Pekingu jer obraz i ponašanje ono je što nas kulturološki spaja. Čvarci su nešto što je Hercegovcima bitno i dio je našeg gostoprimstva, stoga mogu reći da i u Kini ima mnogo provincija koje prave čvarke. Baijiu je kineski alkohol, rakija koja se pravi od riže, stoga već imate uvid u kuhinju koja nam je slična. Prije dolaska u Kinu nisam znao što očekivati od hrane, no danas mogu reći da su mnoga jela slična našim, kaže.
Kolege, ali i profesore je, kaže, upoznao s BiH.
- U Kini vole reći da uz vlastito ime predstavljamo i vlastitu zemlju, stoga mi je drago što sam mnoga vrata otvorio prvi i nadam se da će mnogi naši studenti slijediti moj primjer. Što se tiče kolega, njih 500 na godini, svatko zna za BiH, okolne zemlje, ćevape i da nas mogu posjetiti bez vize te da je prvi spomenik Bruceu Leeju u Mostaru. U šest godina marljivo sam radio da svi upoznaju moju zemlju i kulturu, a i ja njihovu jer je Kina ogromna zemlja s 56 etničkih manjina. Što se tiče profesora, pogotovo kirurga, ne samo da znaju za BiH nego znaju i gradove, povijest. Upoznao sam i mnogo Kineza koji znaju praviti ćevape, to mi je bilo hit. Pa kad se zaželim ćevapa, odem kod njih na ručak - priča Cvitković.
Usporedio je i životni standard Pekinga i Mostara.
- Mogu reći da je najskuplje unajmljivanje stana jer živim u distriktu Chaoyang, koji je jedan od središta Pekinga, izdvajam 1500 KM mjesečno. Budući da sam visok, nije mi bilo lako pronaći stan po mjeri. Kada je riječ o namirnicama, one su jeftine, pogotovo kineska hrana. Također, mnogo je restorana u kojima za nekoliko maraka možete imati odličan obrok. Dostava i narudžba su toliko jeftini da nikada ne gledam cijenu.
Prednosti života
Metro se kreće od 0,50 do 1 KM, a ako ga koristite često, poput mene, bude i jeftinije. Kupiti električni motocikl također je jeftino i nije potrebna dozvola. Stoga je puno motociklista na cesti. Možete unajmiti javne bicikle za malo novca. Budući da Kina ima i brze vlakove, najnoviji od sljedeće godine voze brzinom od 400 km/h, stoga od Šangaja do Pekinga stižete za dva sata. Cijene za brze vlakove nisu visoke, naravno, ovise o destinaciji i sezoni. Ima i mnogo bh. proizvoda, poput vina iz Čitluka, cijene su iste kao i kod nas, što me je začudilo. Jedino je kupnja stana u Pekingu skupa, možda jedna od najskupljih u svijetu. Npr., stipendija koju daje NR Kina za studiranje sasvim je dovoljna za pristojan studentski život, čak i u gradovima poput Pekinga, Šangaja i Hong Konga - upoznaje nas Josip.
I za kraj pitali smo ga - povratak u Mostar ili ostanak u Pekingu.
- Želja mi je vratiti se u Mostar, ne vjerujem da imam snage živjeti u nekom drugom gradu u BiH. Osjećam i vjerujem da imam znanja i kvalitete koje mogu doprinijeti razvoju naše zemlje, stoga se nadam da ću imati priliku pronaći posao. Nažalost, naša generacija ne može biti sigurna u siguran posao, stoga se trudim imati maksimalne kvalitete. Možda mogu reći da mi je Peking dom, ali je u Mostaru ipak moja raja - zaključio je u razgovoru.
Za studente koje zanima studiranje u NR Kini, više informacija mogu pronaći na poveznici http://www.campuschina.org.
Bitno je napomenuti kako je proces prijave jednostavan i nije potrebna pomoć treće strane (agencije). Veliki broj sveučilišta je zainteresiran ugostiti međunarodne studente.
