Definicija zijevanja opisuje kao 'aktivnost u kojoj nenamjerno širom otvaramo usta i maksimalno širimo čeljust, nakon čega slijedi duboki udah pa polagani izdisaj', a znanstvenici i liječnici se slažu da ta 'jednostavna' i nenamjerna radnja ni danas još nije potpuno shvaćena i objašnjena...
- Možda najzagonetnija stvar vezana za zijevanje je to što je 'zarazno' i što zijevamo kad vidimo druge da zijevaju - kaže Dr Reyan Saghir. Možemo pretpostaviti da zijevamo kako bismo udahnuti više kisika, a isto su do prije 30-ak godina mislili i znanstvenici, no nizom eksperimenata objavljenih 1987. ta je teorija opovrgnuta jer nije pronađena nikakva povezanost između nedostatka kisika i nagona za zijevanjem.
- Jedna od najpopularnijih aktualnih teorija o zijevanju kaže da zijevamo zbog uzbuđenja; kad smo umorni, posebno kada gledamo nezanimljive ili ponavljajuće sadržaje poput dosadnih predavanja, mozak aktivira zijevanje kao sredstvo razbuđivanja - kaže dr. Saghir, a to su potvrdile i studije koje su pokazale da nakon zijevanja rastu otkucaju srca i svoj vrhunac dosežu 10 do 15 sekundi kasnije, što je slično reakciji od pojačanog unosa kofeina. Zijevanje je, čini se, povezano i s hlađenjem mozga.
- Kada se mišići lica opuste, ne možemo preko vena na licu gubiti toplinu; tada u rashlađivanju mozga pomaže hladan zrak koji kroz usta ulazi kad zijevnemo - kaže dr. Saghir. Prema istraživačima tako ljudi zijevaju kad im je vruće, ali je oko njih još uvijek dovoljno hladno da snažan udah snizi tjelesnu temperaturu (npr. kad iz vrućeg okruženja pređemo u hladnije).
Zašto zijevamo kad vidimo druge?
Prema istraživačima, najvjerojatniji je razlog empatija. "Ljudima se s godinama poboljšavaju psihosocijalni i neurološki razvoj, pa zijevanje drugih počinju doživljavati kao znak da bi i sami trebali zijevati", objasnio je dr. Saghir za Real Simple. Taj je fenomen poznat kao echolalia ili eko-fenomen; imitacija koja se događa bez svjesne kontrole, a osim kod ljudi uočena je i kod čimpanza i kod pasa... To je, čini se, sasvim prirodno; jer su naši, kao i mozgovi tih životinja, programirani tako da kopiraju stvari iz okruženja.
- Studije su pokazale da zijevanje u desnom stražnjem režnju mozga pokreće zrcalne neurone koji čine da nam je fizički nemogućim odoljeti refleksu zijevanja - dodaje dr. Saghir, a takve su reakcije ograničene na potpuno razvijene i zdrave mozgove. "Kod pojedinaca koji nemaju pravilan mentalni razvoj, zarazni učinak zijevanja nije vidljiv", kaže dr. Saghir, pa su studije sa djecom koja su još u razvoju pokazale da zijevaju samo kad su umori, a ne i kao odgovor na zijevanje drugih. Slično je i kod odraslih s poremećajima poput autizma ili shizofrenije, kod kojih je društveni razvoj drugačiji."
- Isto tako, skloniji smo kopirati zijevanje nekoga do koga vam je stalo, kad zijeva osoba s kojom smo u bližoj vezi ili odnosu . rekao je dr. Saghir.
"Na primjer, kad član obitelji zijeva, veća je vjerojatnost da ćete i vi zijevati nego kad zijeva neki neznanac; zbog empatijske veze koju nam mozak stvara da suosjećamo s osobom koja zijeva pa nesvjesno želimo kopirati njezine postupke".
