Novo istraživanje poteklo s jednog od ponajboljih sveučilišta na svijetu, Harvarda, kaže kako ljudi već stoljećima imaju krivi pristup nelagodnosti. Pokušavajući se smiriti, stanje se samo pogoršava.
Istraživanje je potvrdilo kako je prijelaz iz anksioznog stanja u smirenost pretežak i u potpunosti kontraproduktivan iz čak dva razloga.
Prvi je taj da najbolje funkcioniramo kada smo blago uzbuđeni zbog onoga što činimo. Anksioznost aktivira otpuštanje hormona koji nas održavaju budnima, aktivnima i pripravnima. Uzbuđenost prije važnog događaja mu i daje na važnosti.
Drugi problem koji nastaje je taj da pokušaji smirivanja mogu biti preagresivni i tako zapravo kreirati osjećaj aksioznosti jer se osjećamo anksiozno. Pokušavajući se oduprijeti ovom negativnom osjećaju stres oko njega čini da se neugodnost udvostruči.
Stručnjaci su ispričali kako je jedina ispravna alternativa to da se ne pokušavamo smiriti već te osjećaje pretvorimo u uzbuđenje. Ovo je puno bolje rješenje jer su anksioznost i i emocionalno uzbuđenje jako slični osjećaji sasvim suprotnih značenja. Oboje su stanja visoke aktivacije psihe, a jedina prava razlika je naš doživljaj. Anksioznost se razvija oko otpora, a uzbuđenje taj događaj nestrpljivo iščekuje i raduje mu se. Kontrast između ta dva osjećaja kreiramo sami, a izrazito je osoban i privatno specifičan svakome od nas.
Možda zvuči predobro da bi bilo istinito, ali je vrijedno barem pokušaja.
Stručnjaci su predložili kojim reakcijama treba zamijeniti anksioznost u sljedećim situacijama:
Strah od javnog govora: Želim da mi srce kuca što brže prije nego izađem na pozornicu.
Strah od nesanice: Radujem se što će mi mozak cijelu noć biti toliko aktivan da neću moći spavati.
Strah od letenja: Nadam se da ću ovoliko uzbuđenja osjećati i kako uđem u avion.
