Opisana je kao sustav "epidermalnog VR-a", a izrađena je od tankog, mekanog i fleksibilnog materijala u koji su ugrađena 32 sitna vibrirajuća pokretača.
Frekvencija i amplituda svakog pokretača može se prilagoditi kako bi se stvorio diskretni osjećaj dodira na odgovarajućim mjestima na koži. Umjetna koža može se zalijepiti za zakrivljene površine i nema nikakvu glomaznu bateriju niti žice, pa tako ne stvara nelagodan osjećaj na koži tvrde istaživači sa Sveučilišta Nortwestern.
Uz dodavanje novih dimenzija i zabave vezama na daljinu tehnologija bi uskoro mogla usavršiti i čitavu umjetnu ruku koja osjeća dodir i podražaje. "Širimo granice mogućnosti virtualne i proširene stvarnosti", rekao je Yonggang Huang s Nortwestern sveučilišta koji je proveo istraživanje.
"Ako uspoređujemo s očima i ušima, koža je relativno neistraženo osjetilo koje bi značajno moglo poboljšati iskustva."
Flaster ili "epidermalni VR" sistem pomogao je veteranu američke vojske Garretu Andersonu da osjeti podražaje na vrhovima prstiju umjetne ruke. Jačina osjećaja ovisila je o čvrstini njegovog stiska.
Izgubio je desnu ruku prije 15 godina kada je bomba eksplodirala ispod njegovo kombija u Iranskom ratu.
Otac dvoje djece Anderson kaže da bi ovaj izum mogao prevariti njegov mozak na način koji ublažava fantomsku bol - i omogućiti mu da na novi način komunicira sa svojom djecom.
Rekao je: 'Moja djeca imaju 13 i 10 godina, tako da ih nikad nisam osjetio desnom rukom. Ne znam kako je to kada me uhvate za desnu ruku. "
U drugom pokusu djevojčica je dodirnula zaslon tijekom video poziva s bakom koja je osjetila dodir s njom pomoću uređaja na ruci.
Treći test uključivao je osobu koja igra borbenu igricu dok nosi nekoliko ovih uređaja po cijelom tijelu, koji su se pokrenuli kada je napao virtualnog protivnika.
Profesor Rogers, sudionik na ovom projekti rekao je: "Ljudi su u prošlosti razmišljali o ovom konceptu, ali bez jasne osnovne i realne slike s obzirom na tehnologiju. Prošli projekt uključivali su razne sklopove, žice, baterije, unutarnji i vanjski upravljački hardver."
"Iskoristili smo svoje znanje iz područja elektronike i bežičnog prijenosa snage kako bismo sastavili superiorniju kolekciju komponenti, uključujući minijaturne pogone u naprednoj arhitekturi dizajniranoj kao kožni nosač uređaja - s gotovo nikakvim opterećenjima za korisnika."
"Osjećamo da je dobra polazna točka koja će se prirodno prilagoditi sustavima cijelog tijela i stotianam ili tisućama diskretnih, programiranih pokretača."
Za vrijeme video chata s različitih lokacija prijatelji, obitelj i parovi mogu se praktički međusobno dodirnuti, s zanemarivim vremenskim kašnjenjem.
Voditelj istraživanja, profesor Yonggang Huang, rekao je: "Možete računati da će virtualni dodir dok s nekim razgovarate na video chatu postati sveprisutan u doglednoj budućnosti."
Ovi maleni pokretači dodira su široki samo 12 do 18 mm, debljine 2,5 mm i teže samo 1,4 grama. Ljepljiv silikonski polimer se zalijepi na kožu bez trake, a komuniciraju istom tehnologijom koja se koristi na pametnim telefonima za elektroničko plaćanje.
S obzirom na to da nisu potrebne baterije ni žice ova stvarčica može se nositi neograničeno.
