Od Vezuva do Krakatoua, supervulkani na Zemlji su uzrokovali globalna uništenja kroz povijest, no to još nije ništa u usporedbi s eksplozijama koje nam tek slijede, zaključak je znanstvenika u sklopu nove studije nacionalnog Centra za atmosferska istraživanja Colorado.
Znanstvenici kažu kako bi buduće erupcije mogle gurnuti Zemlju u seriju "godina bez ljeta", usporedno s posljedicama klimatskih promjena koje umanjuju mogućnost oceana da umanjuju te utjecaje, piše Daily Mail.
Vulkani su okidač hlađenja
Istraživači su napravili projekcije po identificiranim vulkanskim aktivnostima, kao i njihovoj dosadašnjoj učestalosti, usmjeravajući se na kataklizmičke erupcije, poput one u Indoneziji u travnju 1815. godine. Otkrili su da, ako se takva erupcija dogodi 2085., posljedice će biti još katastrofalnije i s većim globalnim padom temperature, objašnjavajući kako će najveću razliku napraviti promjenjeno stane oceana, prenosi Express.hr.
- Oceani imaju veliku ulogu u ublažavanju, ali istodobno i u produljivanju površinskog hlađenja - rekao je voditelj studije, dr. John Fassulo.
Repriza prošlosti
Otkako postoji meteorološka dokumentacija, 1816. godina je doista bila najbizarnija od svih godina. Nazvana je još i godina bez ljeta s vrlo neobičnim vremenskim prilikama.
Naime, dok su siječanj i veljača bili donekle standardni, u ožujku je počelo opako zahladnjivati. U travnju i svibnju kiša nije prestala padati. U lipnju i srpnju mraz je bio svakodnevan, a u New Yorku je palo oko metar snijega. Europu je pogodilo ogromno nevrijeme, a brojne su se rijeke prelile iz korita.
Sve je to uzrokovalo ogromne štete u poljoprivredi diljem svijeta i cijena hrane se udeseterostručila. Iako je cijela planeta bila u čudu te su uporno iščekivali ljeto koje nije došlo, već se naprosto nastavila zima, pa jesen, pa zima, nije bilo objašnjenja za tu pojavu.
Tek 1920. je američki znanstvenik William Humphreys postavio danas široko prihvaćenu hipotezu za taj klimatski fenomen. On je otkrio kako je vulkan Tamboru u travnju 1815. eruptirao te je u atmosferu poslao oblake vulkanskog pepela.
Velik dio sjeverne hemisfere bio je prekriven pokrivačem prašine i prljavštine, no tek u lipnju 1816. je postalo jasno kako nešto nije u redu. Hladno vrijeme zimskih mjeseci naprosto nije završilo. Mraz je potukao sve usjeve, a glad koja je izbila nakon toga uzrokovala je društvene nerede, pobune, uništenja čitavih zajednica i povećala se stopa zločina.
Kad ne dođe ljeto - stižu i epidemije
Godina bez ljeta je prema brojnim znanstvenicima i glavni krivac za izbijanje jedne od najsmrtonosnijih epizoda tifusa u povijesti. Dok je hladnoća paralizirala sjevernu hemisferu, monsuni su opustošili južnu, pomažući širenje epidemije kolere, ubijajući na desetke tisuća ljudi.
Znanstvenici danas kažu kako se upravo ovakvog scenarija trebamo pribojavati, ali i spremiti za njega povećavajući zalihe hrane i vodeći precizna mjerenja vulkanske aktivnosti.
