Zvone naš!
Vijest o iznenadnoj smrti Zvonimira Banovića u Tuzli iznenadila je doslovce svakog čovjeka, ali i u ljude unijela osjećaj gorčine zbog, kako mnogi kažu, velikog ljudskog gubitka. Zvonimir Banović bio je velikim dijelom dio intelektualne elte u Tuzlanskoj županiji. Njegov cijeli život bio je predan svemu onome čega bih se prihvatio. Prije svega novinarstvu koje je vidio kao profesiju istinske javne riječi u kojoj nema zla. Novinarstvo je doživljavao jedino kao poziv na koji tek rijetki imaju privilegiju. Banović je bio dugogodišnji novinar Radio postaje Soli i Hrvatskog radija Herceg Bosne te dopisnik Hrvatskog radija (RH) i „Slobodne Dalmacije“ (RH) za sjeveroistočnu Bosnu i Hercegovinu te glavni i odgovorni urednik dnevne novine „Tuzlanski list“.
„Ono što mogu reći, jeste da je Zvone bio dobar i vrijedan novinar, teško je govoriti koliko je njegov doprinos u ovom poslu, ali svakako je bio poslanik javne riječi u koga se moglo pouzdati, koji je bio izuzetno vrijedan i hrabar. Na koncu, bio je idejni tvorac i pokretač prvog tuzlanskog dnevnog lista - Tuzlanskog lista, gdje je časno služio u mjeri u kojoj je to ovisilo od njega. Svaki novinar u toj redakciji reći će da je bio sjajan vođa ekipe, da je bio čovjek pun razumijevanja, da je uvijek forsirao timski rad...Kao dopisnik više glasila (Večernji list, Slobodna Dalmacija, Radio HB, Radio zagreb...) bio je odgovoran i u njega se moglo pouzdati. A pri tome, nikad nije u prvi plan isticao sebe, nego profesiju kojoj je, moje je mišljenje, vjerno služio. Uvijek bih želio takve osobe imati u nekoj svojoj ekipi“, kaže Miroslav Petrović, istaknuti novinar i urednik iz Tuzle.
Veliki broj mladih novinara, Zvonimir Banović je s velikim povjerenjem i entuzijazmom uvodio u posao. Njegove kolege pogođene viješću o Banovićevoj smrti, kažu da ne pamte niti jedan loš trenutak s njim kao urednikom. Ističu da i kada bi bila velika neizvjesnost u redakciji zbog neizvršenih zadataka ili posla, Zvonimir, iako urednik, uvijek bi samo smirivao situaciju. Njegov kolega Nedim Čudić, danas poduzetnik u Tuzli, kaže da je od Banovića naučio i naslijedio smiren i profesionalan pristup poslu.
„Zvoneta kao kolegu novinara znam skoro dvije decenije i vijest o njegovom iznenadnom odlasku sa ovog svijeta, sam kao i svi oni koji su ga poznavali, stvarno teško prihvatio. Dobrota i poštenje su bili dio njega, u šta su se oni koju su ga imali za prijatelja ili poznanika uvjerili toliko puta. Danas je takvih ljudi sve manje, pa je i naš gubitak time veći. Pored porodice i prijatelja sa kojima iskreno suosjećam, njegov prerani odlazak uveliko će osjetiti novinarski kug čiji je dio ostao i kada je profesionalno obavljao druge poslove, te hrvatski narod tuzlanskog kraja za čija se prava zdušno borio nekada perom, a posljednjih godina svog života nesebičnim političkim angažmanom.“
Upravo taj njegov politički angažman posljednjih godina donio je jedan potpuno drugačiji i zdrav pristup politici na ovim prostorima. Prava Hrvatskog naroda zagovarao je svuda, nenametljivo i s mnogo povjerenja. Tuzla je specifična baš u tom smislu jer glasa onih koji takvu politiku vode se slabo čuje i teško prihvaća. Ipak, Zvonimir Banović politiku Hrvatskog naroda vodio je neprigalođavajući se nikome i ne umanjujući ta prava već jedino pravednom rječju i pristupom s onima s kojima pregovara.
„Uvijek sam se divio načinu na koji je rezonirao stvari i kako je i u najtežim trenucima izlazio sa kvalitetnim idejama i rješenjima. Bio je primjer svima nama, posebice mlađima. Njegova smrt je veliki gubitak za mene osobno, za tuzlanski HDZ i za tuzlanske Hrvate općenito“, kaže nam Ivica Kovačević, predsjednik Gradskog odbora HDZ Tuzla koji je s Banovićem bio u posljednjim trenucima njegova života. „Teško mi je u ovome trenutku reći bilo što smisleno. Kada sjedite s nekim prijepodne, dogovorite poslijepodnevnu kavu i onda u roku par sati vam jave da te osobe više nema, onda teško možete prihvatiti takvu činjenicu. Jednostavno očekujete da vam netko javi da je sve to skupa jedna velika pogreška. Zvone je bio moj dobar prijatelj. Sjećat ću ga se kao jednostavnog, skromnog, tihog, poštenog i čestitog čovjeka.“
Nemjerljiv doprinos Zvonimir Banović dao je i kao poseban savjetnik u Ministarstvu sigurnosti BiH. Njegov prijatelj Mijo Krešić, zamjenik ministra sigurnosti BiH vijest o smrti svog prvog suradnika još uvijek ne prihvaća. Ipak, kaže nam, o Zvonimiru Banoviću svjedočit će samo najbolje. „Ne pamtim da se Zvonimir ikada ikome zamjerio. Bio je toliko jednostavan čovjek, prihvaćao je sve ljude, a i njega su svi tako rado željeli imati uz sebe. Posljednjih deset godina nas dvojica smo bili zajedno gotovo svaki dan. Vodili smo kontinuiranu komunikaciju. Njegov politički angažman unaprijedio je politiku kako na lokalnoj razini tako i na državnoj. On je imao posebno razumjevanje za politiku kakva se vodila u bosanskohercegovačkim uvjetima.“
Prerani odlazak Zvonimira Banovića ogroman je gubitak za cijelu Tuzlansku županiju. Njegova smirenost, odanost i odgovornost prema svemu što je radio za sve je bila pokretačka snaga. Mnoge mlade ljude uveo je u novinarstvo, a kasnije kroz politiku ohrabrivao sve one s kojima je surađivao gradeći na taj način zdrav odnos prema politici smatrajući da je politika ipak časno i odgovorno zanimanje. Stoga se, danas u Tuzli, teško pomiriti s preranim odlaskom Zvonimira Banovića jer takvog čovjeka teško će biti zamijeniti. Jedina utjeha, kažu nam njegovi najbliži suradnici, su zajednički trenuci kao i zahvalnost što su ga imali priliku poznavati i učiti od njega.
Posljedni ispraćaj Zvonimira Banovića bit će u srijedu 5. travnja 2017. godine u 14.30 ispred Komemorativnog centra u Tuzli, a ukop na katoličkom groblju Borić.
Komemoracija će biti u Narodnom pozorištu Tuzla u 13 sati.
