Mostar s različitim povećalom gleda na 14. veljače kada su partizanske postrojbe 1945. preuzele vlast u gradu na Neretvi. Po jednima, to je razlog za obilježavanje ovoga događaja, no za Hrvate je to dan bolnoga sjećanja na likvidaciju sedmorice franjevaca. Dopredsjednik Gradskog vijeća Danijel Vidović poziva na razumna rješenja.

Kakvo je stanje u Gradskom vijeću, je li odnose opteretila vlast na drugim razinama?

I ovu smo godinu započeli s bespotrebnim prepucavanjima i dizanjem tenzija. Vrlo je neugodno raditi u ovakvom ozračju nepostojanja konsenzusa oko krucijalnih pitanja za grad i njegov razvoj. Situacija je takva da mi još uvijek trpimo velike posljedice političke krize iz 2009. koja je bila obilježena neizborom gradonačelnika. Da stvar bude gora, sve je dodatno začinjeno ekonomskom krizom koja nije mimoišla ni Mostar te na koju ovako strukturirana država, a i grad ne mogu dati učinkovit odgovor. Unatoč svemu, ja sam umjereni optimist da će se stvari pokrenuti nabolje. Mislim da su najodgovorniji politički subjekti u gradu, prije svih HDZ i SDA, svjesni da bez dijaloga i dogovora Mostar nije moguće pokrenuti naprijed. Ovo je krajnji trenutak za kvalitetan politički iskorak i godina u kojoj možemo napraviti pomake za dobrobit svih građana, budući da će nas već početkom iduće godine početi tresti predizborna groznica, a tada političari, nažalost, nisu u stanju činiti velike iskorake. Očekujem da će se dogovor o proračunu za ovu godinu postići na vrijeme i da će se započeti s rješavanjem problema.

Koji su, po Vama, trenutno gorući problemi u gradu?

Ima ih toliko da bi se mogla napisati knjiga, ali istaknut ću ono što je, po mom mišljenju, najvažnije. Najveći je problem komunalnog sektora u cijelosti, ne samo u segmentu prikupljanja i odvoza otpada nego generalno. Prije svega mislim na nužnost sveobuhvatnog restrukturiranja komunalnog sektora, od čistoće i odlaganja smeća, preko vodovoda, kanalizacije, pa sve do javnog prijevoza. Drugi problem jesu nedostatne investicije, prije svega u građevinskom sektoru, što je povezano s nepostojanjem novih regulacijskih planova. Nezaposlenost je također ogroman problem, ali po tom pitanju mi, nažalost, ne možemo mnogo napraviti, a ono što možemo jest rješavanje problema iz naše nadležnosti čime bi se stvorila pozitivnija klima za nove investicije, a time i novo zapošljavanje. Imamo i dobrih primjera, recimo izgradnja Brodomerkurova centra, što je najveća poslijeratna investicija u Mostaru, ali nužno je stvarati preduvjete za nove gospodarske projekte koji će doprinositi bržem razvoju grada.

Spomenuli ste problem nepostojanja prostorno-planske dokumentacije, oko čega su se lomila koplja u Vijeću. Očekujete li pomake po tom pitanju?

Činjenica je da od ujedinjenja grada 2004. nije usvojen ni jedan regulacijski plan. Na snazi su još uvijek planovi iz prijeratnoga razdoblja ili oni koje su donosile bivše gradske općine, a koji su u mnogim segmentima u koliziji s još uvijek važećim prostornim planom iz 1990. Takvo stanje donekle je bilo “premošteno” uspostavom povjerenstva koje je omogućavalo da se temeljem njihovih stručnih ocjena izdaju urbanističke suglasnosti i dozvole za gradnju. Tom je povjerenstvu istekao mandat 2008. te sada imamo potpuni zastoj kad su u pitanju novi projekti. Stoga je nužno usvojiti nove regulacijske planove, a paralelno s tim traju aktivnosti na izradi prostornog plana koji se donosi za razdoblje od 10 godina i trebao bi biti usvojen tijekom ove godine. Politički problemi koji su nastali oko pojedinih planova dodatno su zakomplicirali odnose i stanje je takvo kakvo jest. Svi smo svjedoci da, kad je urbanizam u pitanju, u gradu vlada kaos. Ipak, ja se nadam da će se stvari uskoro pokrenuti s mrtve točke. Novih šest regulacijskih planova je u završnoj fazi izrade i očekujem da će ih GV ubrzo usvojiti. Već smo donijeli i niz odluka o pristupanju izradi novih ili izmjenama i dopunama postojećih planova koji su isto tako u fazi pripreme i njihovo se usvajanje također planira tijekom ove godine. Naravno, sve pod uvjetom da bude političke volje budući da je za usvajanje ovih dokumenata potrebna dvotrećinska većina, ali, kako rekoh, optimist sam po tom pitanju.

A što je s viškom administracije, poduzećem MO-parking?

To je pitanje za izvršnu vlast, prije svega gradonačelnika. Po mom mišljenju, previše se odugovlači s rješavanjem ovog problema, ali s druge strane nije lako bilo koga ostaviti na ulici. Koliko sam upoznat, ipak se vodilo računa o socijalnom trenutku te će minimalan broj ljudi ostati bez posla. Paralelno s tim traju aktivnosti na uspostavi gradske tvrtke MO-parking u kojoj će se zaposliti prekobrojni namještenici u administraciji, a koja će, kad profunkcionira, donositi znatne prihode gradu. S tim u svezi očekujem da Vijeće uskoro donese odluke o zonama i cijeni parkiranja.

Kako gledate na odnose Vaše bivše i sadašnje stranke, dva HDZ-a, i općenito stanje na hrvatskoj političkoj sceni?

Našalio sam se s jednim od kolega koji je u isto vrijeme kad i ja izvršio “transfer”. Upitao sam ga jesmo li možda pogriješili što smo uopće prelazili. Toliko teških riječi je palo, a sad cvjeta ljubav. No, šalu na stranu. I danas, kao i prije godinu i pol moja je želja da se dva HDZ-a ujedine. Pa ipak, to sada nije primarno pitanje. Dobro je da su mnoge maske pale, mnogi ondašnji “ujedinitelji” sada su protivnici zajedničkog djelovanja samo zato što su ostali bez fotelja. Sjećam se da je i Večernjak tada pisao o “foteljašima” koji ruše pozitivne procese. Ovaj iskorak koji su napravili Čović i Ljubić je prevažan i samo zajedničkim djelovanjem svih hrvatskih stranaka možemo se izboriti za jednakopravan status s ostala dva konstitutivna naroda. U tom kontekstu neshvatljivo je ponašanje vrhuške iz HSP-a koja pristaje biti fikus u bošnjačkoj alijansi koja na najprljaviji način ruši temelje BiH. Uvjeren sam da ljudi na terenu drukčije razmišljaju i da će hrvatski politički predstavnici zajednički djelovati u borbi za vitalne interese.

Poslodavac nudi stalni radni odnos i plaću do 2200 eura neto. Uvjet je srednja škola