Ekskurzija sarajevskih srednjoškolaca u Tuzlu ostat će dugo zapamćena, i to po grafitu koji je jedan učenik ispisao. Usred dana oskvrnuo je spomenik “Kapija”, koji je znak sjećanja na najveće stradanje civila u Tuzli tijekom posljednjeg rata. Tada je granata ubila 71 civila. Ispisao je na spomeniku “TM” (Manijaci) i “HZ” (Horde zla), skraćenice navijačkih skupina nogometnih klubova Željezničar i Sarajevo. Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka ispričao se Tuzlacima zbog tog čina srednjoškolaca.
Reakciju gradonačelnika moraju slijediti policija, tužiteljstvo, cijelo društvo. Rigoroznim kaznama i pooštrenim zakonima treba poslati poruku svim vandalima kako se više neće tolerirati njihovo nasilje. “Grafitomanijaci” su uprljali ne samo mjesta koja su spomenici stradanja već i tisuće skupih pročelja privatnih i gospodarskih objekata. Uz milijunske štete narušili su izgled gradova, podizali i podižu tenzije svake vrste. S pročelja “vrište” poruke uvredljiva sadržaja. Primitivni natpisi upotpunjuju ruglo oronulih zgrada, neočišćenih ulica i neuklonjenih starih plakata.
Nasilje grafitima posljednjih godina pojačala je skupina HBID (Hvala Bogu idemo dalje). Njezini simboli posvuda su u Zagrebu, ali i na pročeljima zgrada u BiH. Policija i komunalni redari ne uzbuđuju se što svako jutro osvanu novi uraci “urbane kulture”. Postojeći zakoni uglavnom se ne primjenjuju. Škole ne educiraju mlade. Roditelji i ne znaju da su im djeca vandali.
Dakako, ima i prekrasnih grafita. Zato će neki, suprotno onima koji će tvrditi kako je to vandalizam, na ulične grafite gledati kao na umjetnost koja provocira i uljepšava prostor. Teško je odrediti granicu. Međutim, ako je nešto zakonom zabranjeno, onda je to teško definirati kao umjetnost. Osobito ako pišete ili slikate po zgradi bez dopuštenja vlasnika. Zato je jedno od rješenja označiti mjesta gdje je to dopušteno.
Mlade treba educirati kako je šaranje, a posebice ispisivanje uvredljivih poruka po zgradama, kažnjivo, kao što su kažnjivi piromanija, lopovluk, nasilje... Ništa manje opasno od jezika mržnje koji se širi internetom, a za koji zakonodavci kod nas i u svijetu još uvijek traže prikladan odgovor. I autorima tih internetskih “grafita” teško je objasniti kako komentarima na portalima i društvenim mrežama mogu zapaliti vatre neslućenih razmjera. Poput onog podmetnutog KOS-ova grafita koji je osvanuo devedesetih godina u jednoj zagrebačkoj ulici: “Vratite nam naše Srbe - vraćamo vam vaše Hercegovce”. On je pao na plodno tlo i izrodio plodove mržnje. Nakon toga Hercegovci su optuživani za sve nevolje Hrvatske i nikada do kraju nisu skinuli tu stigmu.
Grafitopisci moraju znati kako je kažnjivo djelo uništavanje imovine i poticanje na nasilje. Osobito kada šaraju po spomenicima koji simboliziraju izgubljenu mladost. Potpaljuju vatru starih animoziteta i sukoba, bude bol i negativne emocije, a to, na našim prostorima poglavito, zna završiti novim stradanjima iza kojih će doći neki novi spomenici. Je li nam onda “džaba krečiti”, kako stoji u jednom grafitu?
