Neredi na Kosovu te događanja u Rusiji i Ukrajini aktualiziraju političku zbilju na Balkanu, odnosno Balkanskom poluotoku, koji sve češće zovu jugoistočnom Europom. Na Zapadu zemlje bivše Jugoslavije i Albaniju zovu zapadnim Balkanom. No, u geografskom smislu Balkan uopće nije poluotok, a u političkom pogledu često bude – otok! Da bi se neki dio kopna smatrao poluotokom, morske (vodene) katete trebaju biti duže od kopnenih. Kopnena kateta od Trsta do Odese, krajnjih točaka kopnene katete, duža je za oko sto kilometara od istočne morske katete na potezu od Odese do rta Matapana na Peloponezu, kao i od zapadne na potezu od Trsta do Matapana.
Piše: Frano Vukoja - Večernji list
Balkan je dobio ime po istoimenoj planini u Bugarskoj, a sam pojam dolazi od turske riječi za planinu. Nekada se ta planina zvala Haemus Mons, vjerojatno od tračke riječi saimon, koja znači lanac. Balkan se češće koristi kao politički nego zemljopisni pojam, na Zapadu čak i kao – pogrdan. Tu se isprepliću tri velike civilizacije. Često se spominje balkansko bure baruta, koje metaforički označava višestoljetne ratove, nasilje, nacionalnu i vjersku nesnošljivost, civilizacijsko zaostajanje i još mnogo toga. Postoji i pojam balkanizacija (na engleskom: balkanisation), koji u Europi označava neizlječivu raskomadanost, netrpeljivost, frakcionaštvo i sve drugo što se negativno može vezati uz Balkan. Pri tomu na Zapadu zaboravljaju da je kolijevka europske civilizacije Balkan - stara Grčka, naravno. Kćer joj je stari Rim, a grčka filozofija, rimsko pravo i Kristov nauk temelji su zapadne civilizacije.
Winston Churchill kazao je to kako je Balkan meki trbuh Europe. Mogao je to reći netko iz Beča do kojeg su Turci gotovo bili stigli u svom osvajačkom pohodu. No, Austrijanci su tu činjenicu zaboravili, kao i činjenicu da je za obranu Beča najzaslužniji Nikola Jurišić, rođen u Senju, koji je 1532. godine sa samo 700 vojnika obranio Kiseg i spriječio turski juriš na Beč. Povijest je i učiteljica i mučiteljica života, a tko je zaboravlja, osuđen je na ponavljanje. Možda i zato što je ponavljanje majka znanja.
Narodi zemalja koja se smatraju dijelom Balkana predugo su bili pod Bizantom i Turskom. Rusija je u svojoj višestoljetnoj strateškoj ambiciji izbijanja na toplo Jadransko more, pod krinkom panslavističke ideje, podržavala borbu tih naroda protiv osmanske vlasti, a potom i protiv austrougarske. Pa su uslijedili ratovi, a svaki postignuti mir bio je priprema za novi rat. Kako kroz Balkan vodi put od zapadne Europe do Male Azije i Bliskog istoka, sve više ima stratešku važnost i za Zapad. Područje Bosne i Hercegovine u svemu tomu ima posebno mjesto. Sadašnje granice BiH uglavnom se poklapaju s onima koje su uspostavljene mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) i Požarevcu (1718.) nakon ratova Osmanlija protiv Austrije i Mlečana. Bosna i Hercegovina ime je dobila na Berlinskom kongresu 1878. godine i dospjela pod protektorat Austro-Ugarske. Sarajevski atentat bio je početni pucanj Velikog rata, a Srbiji, koja se našla na pobjedničkoj strani, darovana je prva Jugoslavija. Prvi svjetski rat bio je uvod u Drugi, još veći od Velikog.
Bivši austrougarski vojnik Josip Broz postao je suveren komunističke Jugoslavije. ZAVNOBiH je područje Bosne i Hercegovine pretvorio u komunističku republiku (s nacionalnim ključem za tri naroda) u sastavu komunističke Jugoslavije. Komunističkim vlastodršcima hercegovačke babe govorile su:
- Možete ‘aračit’ sve dok Tito ne umre!
Neke neuke bake bile su umnije od najeminentnijih političkih analitičara i geostratega. Suvereni narodi htjeli su suverene države, što se nije dopalo Miloševićevu režimu pa su uslijedili agresija i obrambeni ratovi - “bratstvo i jedinstvo” rasplinulo se u krvi. Badinterova komisija odlučila je da granice republika budu nove granice država, što Miloševićeva politika nije dobro čula. No, pritisnut vojnim porazima, Milošević je bio primoran na mirovni sporazum u Daytonu. Ujak Sam američko čedo dao je na skrb Staroj dami Europi. Bruxelles je postao novi Beč, ali nije išlo pa su se Ameri morali ponovno umiješati i uvesti reda na načelima Daytonskog mirovnog (!) sporazuma koji se temelji na formuli “3 – 2 – 1” (tri naroda, dva entiteta, jedna država). No, unitaristima u bošnjačkom narodu i separatistima u srpskom ta načela nisu po volji. Bruxelles i Washington su konačno shvatili da su Hrvati u BiH čvrsto sidro koje BiH veže za Zapad.
Jasno je kao dan da je Zapad najbolja obrana, ali u RS-u previše ne vjeruju u to i mrmljaju kad preko tog entiteta prelete zrakoplovi NATO-a. Balkansko bure baruta zakonom spojenih posuda vezano je za uzavreli bosanski lonac. Zategnuta situacija na Kosovu i zbivanja u Rusiji preko Srbije prelijevaju se i u BiH. Vučić je u cajtnotu, sve nezgodnije sjedi na dva stolca, a odlikovanja od uzdrmanog Putina njemu i Dodiku gube specifičnu težinu. Čini se da će sve to utjecati na daljnje okretanje Crne Gore na Zapad. No, na Balkanu je izvjesna samo neizvjesnost.
Mnogi se na tom Balkanu često ponašaju kao Mujo u nezgodnoj zgodi u bliskom susretu s lavom u pustinji. Mujo je s Francuzom i Amerikancem bio na safariju pa su iz savane zalutali u pustinju gdje ih je napao lav. Bježeći ispred lava, Francuz baci šaku pijeska lavu u oči. No, lav je protrljao oči i ponovno ih je sustigao, a onda mu i Amerikanac baci šaku pijeska u oči te dospiju do nekog drveta. Amerikanac i Francuz popnu se na drvo, a Mujo legne u hlad:
- Penji se, Mujo, stiže lav - viknu Amerikanac.
- Ma, što to mene briga, ta nisam mu ja bacao pijesak u oči - uzvrati Mujo. •
