U evanđeljima imamo mnogo i pedagogije. U Lukinu Evanđelju broj 17. podučava nas Isus kako biti zahvalan. Poglavlje 17. Evanđelja po Luki govori o desetorici oboljelih od gube koje je Isus susreo na putu prema Jeruzalemu. Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Samarijancima nije bio dopušten pristup jeruzalemskom hramu. Kad je ulazio u neko mjesto, dođe mu u susret deset gubavaca. Sami se zaustave podaleko i zamole jakim glasom: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" Možemo zamisliti kako su to bili snažni glasovi izoliranih ljudi. Vjerujem da ih je više boljela duša, nego tijelo. Živjeli su izolirano izvan mjesta tako da se nisu mogli susretati sa zdravima. Isus ih je ugledao, čuo i izrazio svoju naklonost i ljubav. Poslao ih je svećenicima da im potvrde ozdravljenje od gube. Zašto svećenicima?! U knjizi Levitskog zakona, poglavlje 13. govori o gubi. Guba je i danas u nekim dijelovima svijeta teška bolest. Možemo zamisliti što je bila prije više od 2000 godina, dok je medicina bila tek u nekoj vrsti razvoja. Svećenik je pregledao bolesnike i određivao je su li gubavi i trebaju li ići u karantenu. Osama, izolacija, trajala je po sedam dana. Svećenik bi nakon osame pregledavao bolesnike i proglašavao ih čistim ili nečistim. Ako je netko bio stvarno gubav, onda je bio propis: "Onaj, koji se bude ogubao, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: 'Nečist! Nečist!' Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane: i jer je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora." Bez potvrde nisu se mogli vratiti među zdrave. Vidi, vjere desetorice oboljelih u Isusove riječi. Povjerovali su i poslušali Isusov glas. I dok su oni bili na putu prema svećenicima, očistiše se od gube. Jedan od njih desetorice, vidjevši da je potpuno ozdravio, vrati se Isusu slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A Samarijancu Isus reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" U ovoj evanđeoskoj zgodi veliki je broj poruka. Jedna od njih je kako se Isus ne da uvjetovati svojom skupinom. Hvali zahvalnog Samarijanca koji ne pripada njegovoj skupini. Treba imati hrabrosti pohvaliti nešto dobro što učini netko tko nije "naš", koji nije iz "naše skupine", nije iz "našeg tabora", nije iz "naše zajednice", nije "naše krvi", nije "našeg jezika", nije "naše boje kože", koji nije "naše kulture", koji nije "naše religijske skupine", koji nije naše...
Unatoč svemu
