Svjetina s mačevima i toljagama odvela je Isusa iz Getsemanija pred Veliko vijeće (Sanhedrin/Sinedrij) u kojem su sjedili svećenici, starješine i pismoznanci. Bilo je to najviše židovsko upravno tijelo u Isusovo vrijeme. Veliko vijeće imalo je 71 člana, a njime je predsjedao veliki svećenik. Veliki svećenik bijaše Kajfa u vrijeme Isusove muke i smrti. Osudili su Isusa za hulu. Od Velikog vijeća odveli su Isusa rimskom upravitelju Ponciju Pilatu da ga osudi na smrt. Pilat je ponudio svjetini da izabere koga će pustiti na slobodu: Isusa ili zloglasnog sužnja Barabu. Glavari svećenički i starješine nagovorili su svjetinu da zatraži od Pilata da pusti na slobodu Barabu. A kad je Pilat upitao: “Što da učinim s Isusom zvanim Mesija?” (Mt 27,22), glasno su vikali neka ga razapne. Odredio je da Isusa izbičuju i razapnu. Vojnici su Isusa izrugivali, ogolili, ogrnuli skrletnom kabanicom, trnovom krunom okrunili te ponovno obukli u njegove haljine i odveli ga razapeti na Golgotu. Nakon što su ga razapeli, vojnici su podijelili kockom među sobom Njegovu odjeću. Prolaznici su grdili Isusa dok je visio na križu. Rugali su mu se i glavari svećenički, književnici i starješine. Od šestog do devetog sata, tj. od podne do petnaest sati, bila je tama po svoj zemlji. Evanđelisti Matej i Marko zapisali su: “Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: “Eli, Eli! Lema sabachthani”, a to znači: “Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?” (Mt 27,46 i Mk 15,34) To su riječi iz Psalma 22,2.
Joseph Ratzinger piše: “To nije bio vapaj napuštenosti”. Bibličar fra Anto Popović, kad tumači smisao Isusova molitvenog vapaja “Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?”, piše kako je to izraz postojanog pouzdanja. To je “Isusov trajni stav pouzdanja u svoga Boga i u tom Isusovu trajnom stavu ništa ne može promijeniti ni Isusov trenutačni, bolni i tjeskobni osjećaj napuštenosti od Boga, u koga se Isus pouzdava”. Završava tumačenje riječima: “Isusov vapaj, međutim, nezaboravni je podsjetnik kako je i potresna i bolna i tjeskobna, a iznad svega dragocjena (1 Pt 1,18-19) cijena Božje ljubavi i Isusova djela otkupljenja čovjeka”.
