U sutrašnjim nedjeljnim liturgijskim čitanjima (Dvadeset i treće nedjelje kroz godinu C) drugo čitanje uzeto je iz Poslanice sv. Pavla Filomenu. Poslanica Filomenu je najkraća poslanica sv. Pavla. Filomen je bio Pavlov suradnik. Živio je u gradu Kolos. Pavao ga naziva “ljubljenim suradnikom”. Filomen je čovjek pun vjere i ljubavi. Pavao ga se spominje u svojim molitvama. Zahvaljuje Bogu za njega. Povod zašto Pavao piše svojem ljubljenom prijatelju je molba da primi Onezima. Onezim je bio Filomenov rob. Pavao kaže nekoristan. Onezim je pobjegao od Filomena i došao Pavlu. Pavao ga je krstio. On kaže da mu je sada sin kojeg je “rodio u okovima”. Ali po tadašnjim zakonima Onezim ne može trajno ostati s Pavlom. Pavao ga želi poslati natrag (vratiti) Filomenu. Pavao Onezima vraća ne više kao roba nego kao “svoje srce”. I moli prijatelja kao utamničeni starac da primi Onezima kao ljubljenoga brata, a ne više kao roba što je Onezim bio. Moli da primi svoga odbjegloga roba Onezima kao što bi primio njega, Pavla. Zatim ga moli, ako je Onezim ostao svome gospodaru Filomenu što dužan ili ga pokrao, da sav dug pripiše njemu, Pavlu. Onezim je i dalje socijalno gledano ostao rob, ali nije više rob, nego brat. Nije se promijenio socijalni status između Filomena i Onezima, ali se promijenio cjelokupni odnos jednoga prema drugom. Oni su postali braća u Kristu. To je novi odnos Filomena prema Onezimu, ali i Onezima prema Filomenu. Ovdje se ne radi o tome da Filomen “laska” svome robu Onezimu. Poslije će pisati Pascal, zar je netko manje rob ako mu njegov gazda laska. Pavao ne traži od Filomena da laska Onezimu, nego da ga primi bratski. To je zacijelo korjenita promjena odnosa.
Danas nema klasičnog socijalnog ropstva na našim prostorima. Ali ima tzv. modernog ropstva na mnoge druge načine. Koliko je ropskog odnosa prema djelatnicima na različitim poljima djelovanja. Neisplaćivanje plaće radnicima, zar to nije ropski odnos prema njima? Jesmo li mi kršćani nanovo rođeni?
