Hrvati su, spletom različitih povijesnih okolnosti, često bili žrtve snaga i sila Osovine i saveznika u Drugom svjetskom ratu. O tragediji hrvatskog naroda tijekom povijesti možda najzornije svjedoči teški zločin koji se zbio prije 80 godina u tomislavgradskim selima.
Polovinom prosinca 1943. godine njemački SS vojnici iz divizije "Princ Eugen" živa su spalili ili poubijali 83 nevina civila iz tomislavgradskih sela Lug, Kuk te Letka. Unatoč tomu što su taj masakr počinili fašisti, o njemu se nije previše govorilo ni u bivšoj državi. Vjerojatno zato što je za njemačku odmazdu bio povod partizanska ucjena seljaka toga kraja.
Naime, te ratne '43. u tomislavgradskim selima bile su dvije vojne jedinice. Nijemci su držali položaj u blizini mosta preko rijeke Šuice, što je oko pola kilometra od Luga, dok je od njega na sjeveru bio Livanjsko-duvanjski partizanski odred sastavljen uglavnom od Srba. Oni su preko hrvatskih sela u više navrata napadali most na kojem je bila smještena njemačka straža. Pritom su se partizani spuštali u selo i ucjenjivali mještane, odnosno prisilili ih da im donose hranu. "Ili hrana ili smrt, neće vam ostati ništa živo, pa ni ono što još nije rođeno", bila je njihova prijetnja. Siromašnim seljacima nije preostalo ništa drugo nego surađivati i odvajati od usta sve što su imali. Za vjerovati je da su tu informaciju dobili Nijemci. Njihov bataljun toga je 16. prosinca 1943. blokirao sela Kuk i Lug te pokupio sve ljude starije od 15 godina i zatvorio ih u jednu slamaricu, staju za životinje. Kad su ušli, ubijali su ih strojnicama i granatama. Nakon svega staju su zapalili, a strijeljali one koji su, zapaljeni, pokušali pobjeći.
Ovaj strašni zločin počinili su pripadnici 7. SS dragovoljačke gorske divizije "Princ Eugen", koju su ponajviše činili "folksdojčeri" (Nijemci izvan Njemačke). "Princ Eugen" sudjelovao je i u brojnim drugim zločinima, a veliki broj njih počinjen je upravo nad Hrvatima. Osim Tomislavgrada, divizija je sudjelovala i u ubojstvima Hrvata na prostoru Imotskog, Sinja i Splita, a najteži zločin bio je pokolj Hrvata u potkamešničkim selima, odnosno na prostoru između planina Kamešnice i Mosora u ožujku 1944. Tada je ubijeno najmanje 1525 Hrvata.
Zbog toga što se Hrvate želi diskreditirati kako nisu bili na pravoj strani, zločini koje su fašisti počinili nad njima ne spominju se. Dakako, činjenice govore drukčije. Niz Hrvata iz BiH i Hrvatske bio je među aktivnim sudionicima Drugog svjetskog rata na savezničkoj strani, čak i u Americi, poput Ljubušaka Petra Hercega Tonića, koji je žrtvovao vlastiti život da spasi stotine drugih prilikom napada japanskih snaga na američku vojnu bazu u Pearl Harboru. Više od 15 tisuća članova u razne rodove američke vojske poslala je samo Hrvatska bratska zajednica (HBZ). Od Hrvata zapaženu je ulogu imao i Josip Kršul, veteran bitke za Iwo Jimu, a koji je bio i najstariji Hrvat prije svoje smrti. Još se jedan Hercegovac – Hrvat istaknuo u suprotstavljanju nametnutim režimima. Riječ je o Iliji Jakovljeviću, intelektualcu kršćanskog svjetonazora, koji je simpatizirao ideje Hrvatske seljačke stranke, a kojega su proganjali i ustaški i komunistički režim. Hrvatski narod, koji se nerijetko promatra kroz iskrivljenu prizmu ustaške ideologije, zapravo je svojim golemim dijelom bio žrtva fašističkog terora i prednjačio je u borbi protiv njega. Ali, kao i žrtve iz Luga, tu su istinu prekrili bršljan zaborava i nečije zle namjere da se o tome nikad ne govori.
Zato narod koji je stradavao od svih totalitarnih režima – od fašističkih do komunističkih – danas, kada je doživio slobodu i demokraciju, mora ih se prisjećati i osuđivati ih. Kako opet ne bi (p)ostao njihovom žrtvom.
