U Bosni i Hercegovini se često moraju donositi odluke birajući „manje zlo“. Tako je i u slučaju općih izbora jasno da je njihovo održavanje po sadašnjim pravilima i priznavanje izbornih rezultata od strane međunarodne zajednice manje zlo od odgode ili nepriznavanja rezultata.
Idealni scenarij je da bh. lideri postignu dogovor o provedbi presude „Sejdić i Finci“ i da se prije raspisivanja izbora iz Ustava i Izbornog zakona BiH uklone diskriminirajuće i odredbe koje omogućavaju izborni inženjering, odnosno nametanje izborne volje cijelom jednom narodu. Na žalost, male su šanse da se takav scenarij ostvari pa treba razmišljati o alternativama. EU koja je do sada prijetila nepriznavanjem izbornih rezultata, sada je, čini se, reterirala u svojim stavovima, shvativši da su i manjkavi izbori bolji od nastavka sadašnje političke agonije.
Ovaj izborni mandat je uvjerljivo najlošiji do sada i treba ga što prije završiti, odnosno omogućiti građanima da na biralištima kazne odgovorne za ovaj kaos i stagnaciju zemlje. BiH je potrebno, informatičkim jezikom kazano, resetiranje, povratak na stanje prije proljeća 2011.godine. A to je nemoguće bez izbora. Usprkos svemu, izbori su jedini način da se izvučemo iz živog blata u kojem se gušimo zadnje tri godine.
