Subota 6. ožujka
NORMALNO JE DA SRPSKI ZNAMO SAMO PASIVNO I DA NE ZNAMO ĆIRILICU
Primjera ima podosta. Najnoviji je u jednom srpskom glasilu u Hrvatskoj, u komentaru o natječaju za hrvatske riječi koje zamjenjuju tuđice u časopisu Jezik – podsjeća se da je glavna urednica Jezika jezikoslovka Sanda Ham “poznata po izjavi da srpski poznaje samo pasivno”. Prije dvadesetak dana HDZov je kandidat za zagrebačkog gradonačelnika Davor Filipović poslije Balaševićeve smrti u povodu nekog ćiriličnog natpisa u zagrebačkoj Ilici izjavio: “Ne znam ćirilicu, ne bih to mogao ni pročitati.” Kao da još živimo u Jugoslaviji, pa je bilo čuđenja i zgražanja i zbog Sande Ham i zbog Filipovića.
Posve je normalno da netko u Hrvatskoj srpski zna “samo pasivno”, jer, srpski se u Hrvatskoj uči kao i svaki drugi strani jezik, po potrebi, sili posla ili zanimanja. Nije obveza, a ako je do sporazumijevanja sa Srbima, učenje nam srpskog ne treba, jer uglavnom “pasivno” znamo srpski kao i Srbi hrvatski. A pogotovo nam je nepotrebna ćirilica ako nema posebnog razloga da je naučimo – ona za Hrvate nije ni kulturni ni obrazovni čimbenik, kao što nije ni kinesko ili arapsko pismo. Jedini je “grijeh” S. Ham i Filipovića što su iskreni, prirodni, “očišćeni” od natruha jugoslavenstva.
Nedjelja 7. ožujka
AKO JE HASANBEGOVIĆ NAJGORI KAO MINISTAR, JE LI TAKAV MATANIĆ KAO REDATELJ?
Filmski redatelj Dalibor Matanić danas je na HTVu opisao sliku Hrvatske kakvu želi, tolerantne zemlje koja počiva na pravima zapisanima u Ustavu, gdje su ljudi sretni i mirni – i nema podjela. A potom ju je podijelio i sasjekao ono što mu u njoj ne valja. Negdašnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića proglasio je “najgorim ministrom kojega smo imali”, napomenuvši kako je “taj Haso” protiv njega pričao u Saboru”. A kad ga je tako tolerantno ustrijelio, smilovao mu se, pa dalje nije želio “pričati o čovjeku koji više nije na poziciji ministra”. Koji obzir prema obezvlašćenom!
Zatim reče kako je hrvatski film bio “očajan devedesetih”. Prekretnica je došla na početku dvijetisućitih, kad su se filmovi “počeli boriti za festivale”, a slučajno točno tada počinje i Matanićeva karijera, pa poslije dolazi i nagrada na jednom “izborenom festivalu”, ali u drugoligaškoj konkurenciji – prvu ligu nije ni primirisao. Ali je zato podigao obrambeni bedem oko sebe koji je opisao Nino Raspudić: “Ja sam antifašist. Pa ako mi kažeš da mi je frizura loša, film prosječan... ti si fašist.” A tek kad bi tko kazao da je Matanić redatelj kakav se njemu Hasanbegović činio ministar, uhitili bi ga
Ponedjeljak 8. ožujka
HRVATSKA BI OPSTALA I BEZ SAVEZA – NDH, SFRJ I DRUGIH
Mate Meštrović, sin slavnog kipara Ivana Meštrovića, kaže: “Moj otac jedan je od ideologa Jugoslavije, bez nje Hrvatska ne bi opstala nakon Prvog svjetskog rata”. Jedan je od mnogih koji nekim događajima u povijesti pridaje presudna značenja za opstanak hrvatske države. Pa Hrvatske ne bi bilo da nije stvorena Jugoslavija poslije Prvog svjetskog rata (raskomadali bi je Talijani i četnici), pa Hrvatske ne bi bilo da u Drugom svjetskom ratu nisu pobijedili Tito i partizani (okupirali bi je četnici), pa Hrvatske ne bi bilo da nije bilo Pavelića koji je stvorio neku državu – NDH. Ali kipar Meštrović nije bio “jedan od ideologa Jugoslavije” zato što Hrvatska bez Jugoslavije ne bi opstala, nego zato što je bio Jugoslaven.
Ni Tito nje stvorio Jugoslaviju da bi Hrvatska opstala, nego je tu umjetnu tvorevinu napravio kako bi opstao on sam. Poticao je sukobe među narodima koji su je činili, a na obuzdavanju tih neprijateljstava u kojima je dominiralo velikosrpstvo održavao je svoj autoritet. Pavelić je, istina, stvorio Hrvatsku, ali kao koloniju u kojoj su on i Hrvatska značili manje od posljednjih u vojnim i drugim hijerarhijama nacističkih i fašističkih saveznika u NDH. Hrvatske bi bilo i bez njih.
Utorak 9. ožujka
MAĐARSKE BANKE MORALE SU VRATITI LIHVARSKI NOVAC
Mediji obnavljaju desetljeće dugu priču o parničenju s bankama u slučaju Franak. Tu i tamo poneki građanin od samo četvrtine (!) zakinutih koji su tužili banke dobije pravomoćnu presudu zbog lihvarskih kamata, ali se do beskraja oteže, donose proturječne odluke, sukobljuju tumačenja o zastarjelosti i o konverziji, u sporove ulijeću i agencije koje otkupljuju potraživanja te zajmoprimcima daju samo mizernih 10 do 15 posto itd.
Prije pet-šest godina hrvatski su mediji objavljivali vijesti iz Mađarske (“Kako su Mađari izbjegli katastrofu sa švicarskim francima”, “Orbán proglašen ‘herojem’ jer je zaštitio građane od franka”...) prema kojima je, nakon godina borbe s EU, odakle su negodovali zbog zadiranja vlasti u tržište kapitala, vlada omogućila dužnicima da strane valute u kreditima pretvore u domaću po povoljnom tečaju te da dobiju odštete zbog nepravednih postupaka banaka. Središnja banka u Mađarskoj je iz deviznih rezervi povukla tri milijarde eura kako bi pomogla bankama da klijentima vrate što su preplatili. Tako istinski državnik štiti svoje građane i od banaka i od Europske unije koja i postoji zato da njezine moćne zemlje otimaju nemoćnima, no Hrvatska će se takva državnika načekati.
Srijeda 10. ožujka
ODAKLE SU DOŠLI I TKO SU MILANOVIĆ I JANDROKOVIĆ
Dvojica iz samog vrha vlasti, dvojica prvih ljudi u zemlji, obojica u međusobnoj svađi na vrhuncu vulgarnosti i vrijeđanja, kao da je hrvatska birtija najgore vrste. Prvo je za predsjednicu Vrhovnog suda Zoran Milanović predložio Zlatu Đurđević koja se nije, kako zahtijeva zakonska procedura, javila na pozivni natječaj. Gordan Jandroković je rekao da to nije u skladu sa zakonom. Milanović mu je uzvratio nazvavši ga nekoliko puta “verni Gogo” i podsjetivši kako je 2005. godine “virio Sanaderu iz rukava ili nogavice”. Predsjednik mu je parlamenta rekordnom hitrinom odgovorio: “Ja sam s njime znao polemizirati u Saboru... i poslije svake takve rasprave osjećate se prljavo, meni to nije fino, njemu je. Voli biti u blatu i biti prljav”.
Tko su ti ljudi, tko ih je odgajao, kakve su škole pohađali, tko im je otvarao vrata kroz koja su došli na Pantovčak i Markov trg, jesu li to migranti koji su ilegalno prešli hrvatsku granicu da bi u zemlji s tisućugodišnjom kulturom i pripadnosti zapadnoj civilizaciji došli gdje jesu, jesu li oni uopće na čelu države i Sabora ili živimo u prividu? Ili u nemogućoj političkoj stvarnosti koja je moguća samo u Hrvatskoj, lijepoj našoj domovini?
Četvrtak 11. ožujka
MEGHAN I HARRY NAPALI KRUNU JER IM JE NEDOSTIŽNA
Odobravate li napad Meghan Markle i princa Harryja na kraljevsku britansku obitelj kod Opre Winfrey? Ja ne, baš nimalo. I ne znam što im je cilj – posprdno govoreći osnovati novo kraljevstvo s novim vladarima, uprijeti prstom u nepravde, skrenuti pozornost svijeta na sebe, možda zaraditi novac? Nisu rekli bogzna što, nisu kompromitirali kraljevsku obitelj nego sebe. Možda su doista posrijedi bolesne i neostvarive ambicije da se nađu na prijestolju koje blate. Možda iz njih progovara nepodnošljiva blizina mogućnosti da budu kraljevski par, ali kraj Williama i Kate to nikad ne mogu biti.
Možda je njihova nepodnošljiva sudbina – biti u blizini cilja koji je nedokučiv, biti nadohvat neba, ali ga nikad ne dotaknuti, biti nadomak krune, ali i znati da je rezervirana za drugu glavu, biti nadomak najglasovitije svjetske moći a uvijek ostati nemoćan... Vjerojatno u ovom slučaju glavnu ulogu igra Meghan Markle koja je inferiornog princa učinila ovisnim o svojoj neutaživoj ambiciji i zlobi. Valja joj ipak priznati da je imala hrabrosti sukobiti se s najvećim vladarskim mitom u svijetu, što joj može donijeti naklonost dijela javnosti, ali rasplet za nju i princa nikad ne može biti sretan.
Petak 12. ožujka
ŠUTE LI O DINAMU I MAMIĆU SLUČAJNO ILI PROMIŠLJENO
Dvojica kandidata za zagrebačkog gradonačelnika koji to nikad neće postati, dohvatili su se oko teme na kojoj bi polomio zube svatko tko bi dirnuo u tvrd maksimirski orah zvan Dinamo. Miroslav Škoro, predsjednik Domovinskog pokreta, odlučno se zauzimajući za tržište, predlaže da se Dinamo privatizira pa da mu predsjednik može biti i Rus kao u Chelseaju te da mu novac ne daje grad. Mostov izabranik za prvog čovjeka Zagreba, Zvonimir Troskot, napada ga i kaže da je to “čisto pogodovanje Mamiću” te da bi tako “isti ti ljudi koji su Dinamo oštetili, dobili Dinamo u vlasništvo”.
Tvrdi da je Dinamo već sada privatni, vlasništvo svih svojih članova, i samo oni mogu donositi odluke o klubu. Tako se kandidatski sitniš bavi krupnim Dinamom i još krupnijim Mamićem, koji se, ako prati što govore, vjerojatno smije njihovoj umišljenosti da je ozbiljno ono što govore o Dinamu i njemu kad je posve neozbiljno, jer jesu i ostat će bez ikakve moći i mjerodavnosti. Kao što su i dosad bile i bit će kilave vlasti, i državna i gradska. Ni o Mamićima ni o Dinamu ne govore ni SDPov kandidat Klisović, ni HDZov Filipović, ni Tomašević iz (ne)Možemo! Slučajno ili promišljeno, tko će ga znati.
