Protekla dva tjedna bila su u znaku uskrsnih poruka svijetu koji prolazi novovjeku kalvariju i nada se uskrsnuću. Puno toga u povijesti ljudskog društva i povijesti vjere daje nam odgovore na najteža pitanja. Samo treba otvoriti oči, uši, srca i dušu. Čitamo i slušamo svašta posljednjih dana, tjedana, mjeseci. A ponekad valja pročitati i ponešto što su napisali najveći bardovi naše pismenosti. Pa A. G. Matoš davno napisa, a kao da je napisao jučer: “Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa. Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet.” Valja vjerovati u nova jutra, nova proljeća, nova rađanja nade i vjere, nova uskrsnuća. Jedna pametna i lijepa djevojka na svom je Facebook profilu pametno i lijepo citirala Andrića: “Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti trajno nesretan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom i zemlja obnavlja proljećem.” No, uvijek valja biti na oprezu. Nedavna krvava događanja u srcu Europe tiknula su dušu čitate Europe i svih ljudi dobre volje čitavoga svijeta. Nekada su stariji u Hercegovini mlade poučavali tome kako se sami trebaju čuvati, a da će im Bog u tome pomagati. Mnogi u Europi ne znaju gdje žive, što im se događa nadomak kućnog praga, i dalje za rep tegle vraga. Ponašaju se kao vlasnik cirkusa u kojem je izbio požar. Uspaničeni posjetitelji počeše bježati što dalje od vatre i što bliže izlazu iz cirkusa, a vlasnik cirkusa uze mikrofon i počne vikati: - Ne bojte se, imamo gutača vatre! I što bi bilo s Europom kad bi svi u njoj neeuropski osjećali, razmišljali i djelovali? Krvava događanja ne smiju Europu bacati u očaj, već trebaju pojačati oprez, budnost, razbor, borbu za slobodu, jednakost, ravnopravnost svih i svugdje. U sjeni krvavih događanja u Bruxellesu Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta prihvatio je prijedlog rezolutne rezolucije o napretku BiH prema EU i amandmane kojima se poziva na federalizaciju BiH i jednakopravnost svih naroda i građana, očekujući kako će se u ovoj godini ubrzati političke, ustavne i izborne reforme, koje bi BiH trebale oblikovati u funkcionalnu i učinkovitu državu temeljenu na načelima federalizma, supsidijarnosti i jednakopravnosti. Pozdravljaju se nastojanja jačanja međureligijskog dijaloga i mirnog suživota, uključujući zajedničku izjavu političkih i vjerskih vođa, u kojima se osuđuje nasilni ekstremizam, a potiču se i nastojanja eliminiranja govora mržnje i ekstremističkih ideologija. No, stavke iz te rezolucije neće ići tako glatko bez rezolutne i autoritativne potpore vodećih europskih autoriteta. Ako treba, i logikom mrkve i batine prema onima koji bi batinali one od kojih su brojniji. A s Mjeseca se vidi kako se neke jake političke strukture u BiH ponašaju po izreci: “Demokracija je ono kad dva vuka i jedna ovca glasuju o tome što će za večeru.” I do sada se kombiniralo i komponiralo mnogo toga, a na kraju bi ispala – stara pjesma. U političkoj balkanskoj krčmi još se uvijek slušaju pjesme stare, a plaćaju se sve skuplje i skuplje. Gost u balkanskoj krčmi upita šefa orkestra iz garavog sokaka: - Koliko košta jedna pjesma?
- Jedna pjesma košta 50 maraka – odgovori.
- A može li za 30 maraka? - priupita gost.
- Nema šanse, pa nas dođe 30 maraka - odgovori šef orkestra.
Povijest pamti previše slučajeva u kojima karikatura od čovjeka napravi karikaturu od svijeta. No, ozbiljni ljudi ne smiju nepodnošljivo lako dopustiti da i oni postanu dio te karikature. BiH ne smije dopustiti da nepodnošljivo neozbiljno i lakomisleno postane karikatura na karti Europe. Na cesti za Europu ne smije stati na pola puta. Da joj se ne bi dogodilo nešto slično Muji u autobusu. Jedna gospođa ponudi mu sjedalo do prozora:
- Želite li možda do PROZORA ?
- Jok, bona, ja bih do BUGOJNA - uzvrati Mujo.
