Moćni IT je puno pomogao ISIL-u pri širenju. Strah je oružje, ubojit kao sam eksploziv. Jednom su postavili janje u kavez s dvije odvojene komore sa željeznom ogradom i na mjesto gdje lovi leopard. Leopard je ušao u kavez koji se automatski zatvorio pa zvijer nije mogla izići. Nije mogao pojesti janje jer je odvojeno željeznom ogradom, ali je ipak janje već ujutro uginulo zbog straha. Vjerujem da je sama vijest bilo gdje, u Iraku ili Siriji, o ubijanju dovoljno zastrašujuća da utjera strah u kosti golorukog nedužnog naroda čiji grijeh je samo to što su tamo. Treći Newtonov zakon fizike glasi da snaga i reakcija jesu jednako i obrnuto usmjereni. To je prirodni zakon, ali se ono isto tako odnosi na ljudsko ponašanje. Povijest čovječanstva je relativno kratka, ali za Homo Sapiensa dosta bogata. Onaj koji to čita sigurno je pametan i iskusan, međutim, takvih sve manje ima sada, bar tako mi se čini jer se ponavlja sve više povijesnih grešaka kao da odjednom, vlak u kojem se vozimo sada ide natraške. Umjesto naprijed u budućnost. Stara navika i nezdravo natjecanje između Istoka i Zapada i dalje postoji. Da nije tako možda ne bi bilo afganistanskog rata ni problema Ukrajine te pandorine sirijske kutije koja prijeti da zapali čitavu tu regiju, i ne samo to nego i da proguta Europu. Ovo je nalik na dva dječaka koja se igraju kanistrom benzina i kutijom šibica. Hoće li eksplodirati ili ne, to ćemo vidjeti. Povijest nas je naučila da svaki kada se bori za svoj dom tada je najjači bez obzira na nadmoć neprijateljske snage. SSSR je to okusio u Afganistanu. SAD je pritrčao u pomoć Mudžahedinima da otjeraju vojsku SSSR-a, ali zato su kasnije isti ti mudžahedini metamorfozirali borce Al-Kaide protiv nekadašnjeg prijatelja Amerike. Male zmije uvijek porastu u zmijurine. Ovaj zakon iz osnovne škole života službena Amerika još nije prihvatila i često upada u zamke. U Vijetnamu je mnogo mladih i zdravih ljudi ostavilo živote u raznim šumama, potpuno zaboravljeni, a trajno oplakani kod kuće. Nisu otišli tamo obraniti tlo SAD. Htjeli su nešto, ali što su htjeli, i danas ne razumijem. Demokracija je dobra, ali u samom SAD način kako se sprovodi ta toliko hvaljena demokracija je sve osim jasan. U najmanju ruku ima dvije vrste demokracije tamo. Jedna za bogate, a druga za siromašne, a onda se može podijeliti u podvrste. U zapadnoj Europi ništa nije osjetno bolje. Čini mi se da je prosto neodgovorno očekivati da se to može jednostavno 'demokratskim postupkom' kako se prakticira, forsirati silom ili milom. Razni narodi imaju specifičnu kulturnu baštinu koju prakticira stoljećima pa je nemoguće sve odbaciti i prihvatiti američki ili engleski način tzv. demokracije. Na kraju krajeva, dosta vremena je prošlo dok ovaj oblik demokracije nije prihvaćen u SAD i Zapadnoj Europi. Nakon ovog uvoda vidimo do kakvih grešaka mogu neki moćni državnici dovesti. Stariji predsjednik SAD nakon prvotnih i opravdanih intervencija u Afganistanu osjećao se jakim pa je odlučio kako je došlo vrijeme da otjera Sadama Huseina iz Kuvajta. Da se razumijemo, Kuvajt je postao zasebna država izvan Iraka uz pomoć V. Britanije jer su otkrili da tamo ima puno nafte i ponudili vojnu zaštitu koju je poglavar tog plemena prihvatio. Tako je Kuvajt rođen. Sadamova avantura u Kuvajtu je ubrzo skršena zahvaljujući vojsci SAD, pretežno, i naravno, vječitom savezniku Velike Britanije te ostalim prijateljskim zemljama. Pobjeda izgleda laka, Irak je pretežno pustinja. Nije kao Vijetnam gdje se mogu sakriti iza drveća. Pobjeda starijeg Georga Busha je bila zrakoplovstvom i tenkovima te s nešto pješaka. Ipak je nakon ove prve runde Sadam i dalje vodio svoju zemlju kao predsjednik. SAD dobiva novog šefa pa slijedi nova nafaka. Treba na bilo koji način otkloniti Sadama Huseina makar neistinitim tvrdnjama. To je učinio Bush mlađi, on je opet uvjerio predsjednika vlade V. Britanije koji mu je bio najvjerniji tijekom čitave hajke na Sadama. Na kraju su ga ubili. Zapadnoeuropske države su bile sudionice u tome. Priroda ne trpi vakuum. Nema Sadama, a nema nikakvog kadra da vodi zemlju, rezultat je kaos koji vlada tom zemljom do danas. Sada uopće ne postoji nekadašnji Irak. Svaka vojna formacija sada kontrolira svoj dio teritorije Iraka, a zakon? Nema zakona. Nestala je ona demokracija koju su Amerikanci htjeli uvesti u Iraku nakon Sadama Huseina. Umjesto Iračke vojske je formirana vojska Kurda koja se bori za svoj Kurdistan te ISIL koji sada kontrolira veći dio Iraka te ostatka Iračke vojske koja je slaba.
Vojska Arapa koju su Amerikanci trenirali nema volju za borbu, a vjerojatno će i Bagdad pasti u ruke ISIL-a. Što je Bush mislio kada je lagao ? Svaki načitan čovjek je mogao pogoditi da će se nastaviti veliki nemir i stvoriti šupljina u zemlji ako nema Sadama Huseina. Istina, Sadam je bio despot i diktator, ali zemlja Iraka sada nakon Sadama je pustoš. To je divljina. Krivo je procijenio svoju snagu predsjednik Bush. Reakcija na ove avanture je pojava ISIL-a. Sličnim scenarijem je uništena Sirija. Al-Baghdadi je poslao dio svojih ljudi da se bore u Siriji, ubrzo su zauzeli sva mjesta gdje žive sirijski muslimani. Uz okrutni tretman neprijatelja i onih koji ne misle kao oni, ubrzo se širio strah od ISIL-a. Oni sada okupiraju područje veće nego V. Britanija. Ubijali su nedužne ljude, humanitarce koji su došli pomoći običnim izbjeglicama koji su gladni i bolesni itd., zadnji o kome sam čitao je Tomislav Salopek iz Hrvatske. On je bio pogodan jer nije imao zaštitara kada je putovao pa je bio lak plijen. Amerika i Velika Britanija su davno imale pik na Gadafija jer su njegovi operativci Libijci podmetnuli bombu u zrakoplov SAD-a. Ubili su i njega i donijeli demokraciju. Narod tamo sada se sa sjetom sjeća Gadafija jer sada sliče Iraku.
