Nedjeljni referendum u RS-u razotkrio je bezbroj slabosti BiH. Zapravo, otkrio je kako se trenutačno ovako ustrojenom i s ovim stupnjem nepovjerenja radi o neodrživoj državi u kojoj su institucije onoliko snažne koliko im snage daju pojedine domaće političke stranke, a ponajprije strane administracije.
Zasigurno nakon ovoga događaja nisu presretni bili Srbi niti su Bošnjaci bili razočarani, a ni Hrvati tek ravnodušni kako se na pojednostavljen način promatrala referendumska zbilja. U suštini, rasprava oko datuma, kojim se obilježava određeni rođendan, nije promijenila važnije nacionalne ni političke polove, ali jest barem pokazala čime se ova država, njezini narod i građani bave. To jesu pretpolitička pitanja kojima se prijepori i nesporazumi nastali iz rata stalno zaoštravaju i ne nude nikakav optimizam svakom pojedinačnom građaninu, ali ni bilo kojemu kolektivu. U međuvremenu, BiH i njezinim narodima i građanima prolaze vlakovi, uglavnom prošle su cijele kompozicije, godine, desetljeća... Svakoga dana ljudi na ovim područjima su sve siromašniji i zaostaliji, a metode kojima njima manipuliraju domaći i strani dužnosnici su zapanjujuće providne. Tako i uvjeravanja kako će posljednji događaji dovesti do rata. I nisu slučajno u javni diskurs paraobavještajne službe ugurale i prijetnje ratom jer je to jedina riječ na koju reagiraju međunarodne administracije kako bi se povukli neki krupniji potezi. Ako je posljednjih dana bilo što ohrabrujuće djelovalo, onda je to reagiranje EU-a nakon provedenog referenduma. Kao i u svakoj normalnoj državi, osudio bi se nelegalni referendum, no pravo je pitanje može li se institucija koja je u BiH donosila odluke o ovim pitanjima nazvati legalnom, a kamoli mogu li se njezine odluke nazvati legitimnima. BiH ponovno dolazi do toga da je za njezinu budućnost potrebno donijeti trajne odluke koje bi bile rezultat dogovora tvorbenih naroda, a ne nekakvih suflera neiskrenih ambicija. EU može najviše pomoći BiH u njezinoj transformaciji. Toj ambiciji mora se dati šansa.
