Šamar iz Bruxellesa Crnoj Gori stigao je samo nekoliko dana nakon što je vladajuća većina usvojila Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. Zbog te Vučićeve igre predsjednik Europskog vijeća Charles Michel otkazao je najavljeni posjet Crnoj Gori, a šefovi država i vlada Europske unije nisu usvojili ni dio zaključka koji se odnosi na pohvale za odmrzavanje pristupnih pregovora između Podgorice i Bruxellesa. U Crnoj Gori već su počeli shvaćati kako će skupo plaćati cijenu koja je rezultat političke trgovine, a za unutarnjopolitičke i svesrpske potrebe.
Dokument je očito usvojen kao "odgovor" na nedavno usvojenu Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Tu rezoluciju, među ostalim, podržala je i Crna Gora, što je izazvalo političke prijepore između crnogorskog i srpskog dijela parlamentarne većine na koju službeni Beograd ima golem utjecaj. Izlaz iz unutarnje političke krize pronađen je u solomonskom rješenju, po kojem će crnogorski parlament usvojiti Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. Tako je i Vučić sit i ovce su na broju.
Ako je netko i imao dvojbi o stvarnom motivu kreatora rezolucije, a to je četnički vojvoda i predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić, onda je odredba da "22. travnja bude službeno priznat kao dan sjećanja na genocid u Jasenovcu, koji će se obilježavati svake godine" to otklonila. Upravo je uspostava 11. srpnja kao Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici jedan od ključnih detalja iz rezolucije UN-a. Dakle, crnogorski parlament na UN-ovu rezoluciju odgovara svojom, a na 11. srpnja uzvraća 22. travnja kao "danom sjećanja".
Sve je simbolički izvedeno na Vidovdan, koji u srpskoj povijesti, ali i mitologiji, ima posebno značenje. Na Kosovu, odnosno Gazimestanu, održavao se u to vrijeme još jedan srpski nacionalni skup, prisjećanje na Kosovsku bitku. Tamo je Slobodan Milošević održao poznati govor koji je bio uvod u raspad Jugoslavije i srpsku agresiju na susjedne zemlje. Nije na Gazimestanu ovog Vidovdana bilo ni blizu toliko Srba, a izostala je i nacionalna ikonografija jer je kosovska policija oduzimala majice, zastave i druge predmete sa simbolima koje su vlasti Kosova označile kao sporne.
Ono što ne može srpska politika na Kosovu, očito može u Crnoj Gori. Tako je Andrija Mandić nastavak Svesrpskog sabora započetog u Beogradu najavio za 12. srpnja "na sjeveru ili u primorju Crne Gore", i to dan nakon obljetnice genocida u Srebrenici. Ugostit će Mandić političke lidere svojih sunarodnjaka iz Srbije i Republike Srpske kako bi poslali "poruku zajedništva". Mandić i njemu slični smišljeno produbljuju podjele u samoj Crnoj Gori, ali i otežavaju poziciju te države u međunarodnim odnosima. Jasno je, a to se može iščitati i iz izjava najviših dužnosnika u Zagrebu, da će Hrvatska prva preispitati svoj odnos prema Crnoj Gori, uključujući i njezin europski put, pa i bilateralna pitanja kao što je status Prevlake. Ponovno bi mogla biti osvijetljena i sramna uloga Crne Gore u agresiji na Hrvatsku i BiH o kojoj se neopravdano malo govori protekla tri desetljeća.
Za crnogorskog predsjednika i premijera, koji su na vlast došli na platformi "Europa sad", ovo može biti ozbiljan problem. Jer, zbog popuštanja svojim prosrpskim partnerima u vlasti, sve su dalje od ostvarenja tog proklamiranog cilja. Instrumentalizacija Jasenovca, svesrpsko saborovanje i jačanje podjela unutar same Crne Gore sigurno nisu kraći put do članstva u Europskoj uniji. Prije će biti da je to slijepa ulica u koju ih četnički vojvoda (Mandić) namjerno skreće.
