Perzijski kalj Kir Veliki (559. - 530. pr. Kr.) zauzeo je Babilon u listopadu 539. pr. Krista. Izdao je edikt kojim odobrava povratak iz izgnanstva 538. pr. Krista (Kirov edikt). Te godine su se i Izraelci počeli vraćati u svoju domovinu. Vođa povratnika bio je knez Šešbasar. Kralj Kir vratio je blago koje je odneseno iz Hrama za vrijeme Nabukodonozora. Naredio je gradnju novoga hrama u Jeruzalemu.
Povratnici su prvo podigli žrtvenik na starome mjestu i prinošenjem žrtava počeli obnovu Hrama. Okupljeni svećenici, leviti, glavari obiteljski i starješine, "koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjeg Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti" (Ezr 3,12). Unatoč ometanjima Samarijanaca te krivim optužbama i kraljevskim zabranama, podignut je novi Hram od 520. do 515. pr. Kr. I to zahvaljujući kraljevima Kiru i Davidu. Posvećen je 515. pr. Kr. Za službu u Hramu postavljeni su svećenici i leviti. I Pasha je proslavljena 515. pr. Kr.
Kralj Artakserkso I. (423. - 465.) pismeno je dopustio povratak naroda s Ezrom u Jeruzalem. Ezra je skupio glavare i narod te ih popisao prije povratka. Postili su i molili za sretan povratak. Reče Ezra kako su molili "da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem" (Ezr 8,21). Kad su stigli u Jeruzalem, odmarali su tri dana te su predali vrijednosti koje su donijeli da se vrate u Hram.
Ezra je bio ljutit kad je čuo kako su se Izraelci izmiješali s drugim narodima koji su živjeli u Samariji i Judeji te tako počeli gubiti svoj identitet. Među prvima koji su to činili bili su narodni prvaci. Oko Ezre se okupio dio naroda koji je strahovao od riječi Božje. Ezra je počeo moliti za svoj narod, a posebno za ostatak naroda: "Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plačući i ležeći pred domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao" (Ezr 10,1). Povratnici su se podijelili među sobom. Mala skupina bila je protiv Ezrinih prijedloga.
