Korona i ruska agresija na Ukrajinu izazvale su nova geopolitička preslagivanja, više ništa nije kao prije. Mnogi u svijetu plaćaju veliku globu globalizaciji. Pojavile su se humoristične i satirične interpretacije na račun globalizacije pa ćemo pokušati s našom varijacijom na tu temu. Primjerice, neki talijanski paparazzo snimi, a ruski, američki, britanski ili kineski haker ulovi neku važnu političku osobu u neprimjerenoj relaciji s osobom suprotnog (moguće i istog spola) i stvori se afera zbog koje ta moćna osoba postane znatno manje moćna. Ta osoba može biti Englez, a snimljen je u Dubaiju ili na španjolskim Balearima s nekom Francuskinjom s kojom ispija grčku metaksu i češko pivo te jede japanski suši, a talijanski paparazzo imao je fotoaparat njemačke proizvodnje. U isto je vrijeme ruski haker na korejskom računalu s tajvanskim čipovima, što ih izrađuju potplaćeni stanovnici iz Bangladeša, radeći u Singapuru, otkrio njihovu tajnu prepisku na nekoj američkoj društvenoj mreži. Sve je saznao čitav svijet pomoću globalnih društvenih mreža preko računala i pametnih mobitela koji stižu indijskim ili indonezijskim brodovima do europskih luka, a odatle ih kamionima odvoze vozači iz Bugarske, Poljske, Rumunjske, BiH i drugih europskih, ali i azijskih zemalja, odakle ljudi kreću za Suncem prema Zapadu. Pa tako stignu i u BiH. Onda oni koji se zdušno ili bezdušno bore za “građansku” BiH pričaju kako ih Hercegovci prodaju po dva puta većoj cijeni! Pri tom, naravno, misle na Hrvate iz Hercegovine. A ne pošteđuju ni one iz Bosne i Posavine, osim onih koje koriste kao fikuse sarajevskog “multi-kulti” ružičnjaka.
Pa antieuropski elementi iz BiH prodaju europskom hrvatskom narodu europska načela. Pa “dokazuju” kako samo u BiH postoji etničko načelo pri formiranju vlasti. Ne smeta im etničko načelo u Mostaru jer su u tom gradu, trećem po veličini i velikoj važnost u BiH, Hrvati većina. Pa Ahmetović, zastupnik u Bundestagu Njemačke, koja je sastavljena od 16 saveznih pokrajina, pojašnjava Hrvatima kako nigdje u Europi nema etničkog načela u ustavnom ustroju. A pred nosom mu je Švicarska koja ima 26 kantona na etničkim načelima, a posljednji od njih utemeljen je prije 1979. godine, odvajanjem kantona Jura od Berna, samo zato što su u tom kantona u jednom dijelu većinom živjeli katolici, a u drugom protestanti. Iza uha mu je Belgija sa šest razina vlasti, a Flamancima ne pada na pamet da manje brojnijim Valoncima biraju predstavnike u belgijskoj vlasti. Zna li Ahmetović da 50.000 Nijemaca čini treći konstitutivni narod u Belgiji (biraju i zastupnika u Europski parlament). Naravno da zna i za Južni Tirol u Italiji ili za autonomiju Korzike koja je u sastavu Francuske, a ima dva departmana. Postavlja se pitanje bi li Ahmetović bio toliko zagovornik “građanske” BiH, a i golubovi (mira) na Baš-čaršiji znaju da se radi o unitarnoj državi u vlasti Bošnjaka, da su Hrvati ili Srbi većinski narod u BiH. Isto vrijedi i za najžešće zagovornike unitarne bošnjačke države odjevene u građansko ruho i njihove “građanske” fikuse, kojima je mnogo važnija njihova “građanska” fotelja od vlastitog naroda.
Vjerujemo da je Charlesu Michelu, predsjedniku Europskog vijeća, jasno da Dragan Čović ne može sjesti za isti stol s Komšićem jer bi legitimirao i promovirao dva bošnjačka člana Predsjedništva. HDZ BiH prihvaća sporazum iz EU-a, koji nije ni potpisan, uz dvije dopune - već potpisane obveze 2013. i 2020. godine. Radi se o sporazumu iz 2013. godine, uz posredovanje Štefana Fülea, u kojem stoji da jedan konstitutivni narod neće drugom nametati političke predstavnike te mostarskom sporazumu između Čovića i Izetbegovića 2020. godine, u kojem stoji i formulacija legitimnog političkog predstavljanja iz presude Ustavnog suda BiH. A izbori ne mogu imati smisla ako je Ustavni sud BiH izbrisao način provedbe izbornih rezultata. Dom naroda PS-a BiH usvojio je HDZ-ov prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona, valja se nadati da će to proći u Zastupničkom Domu PS-a BiH.
Više je nego začudna matematika žestokih boraca za “građansku” BiH. Nastoje prevariti Hrvate, a varaju sami sebe. Uporno forsiranje “građanskog” narativa opasno gura BiH u pravcu - povijesnog arhiva! I dalje traže formulu po kojoj će u Dom naroda FBiH izabrati šest “svojih” Hrvata. Ta matematika podsjeti nas na priču iz vremena Matana iz Raosova romana i Vrdoljakove TV serije “Prosjaci i sinovi”. Jedan je imotski švercer ponudio kupcu u Bosni sat po cijeni od 150 ondašnjih dinara.
- Dat ću ja tebi “stoju” i po’ - reče kupac.
Švercer se složi, a ovaj mu dadne sto dinara i još po’ dinara, vjerujući kako je “na foru” prevario švercera koji kasnije u Matanovom stilu reče:
- On jadan mislijo da je mene privarijo, a ja na njemu zaradijo 70 dinara!
