Evanđelist Luka započinje Isusovu muku Judinom izdajom. Piše kako se bližio blagdan Beskvasih kruhova. Taj blagdan slavili su stanovnici Kanaana prije dolaska Izraelca iz egipatskog ropstva. To je bio blagdan poljodjelaca. Oni su prinosili prve plodove ječma od koji su pravili kruhove bez kvasca. To je bio simbol početka. Židovi nakon dolaska u obećanu zemlju spojili su i zajedno i slavili Blagdan beskvasnih kruhova i Pashu. Slavili su ih u mjesecu abibu, tj. mjesecu klasja (ožujak/travanj). Glavari svećenički i književnici odlučili su pogubiti Isusa. Plašili su se reakcije naroda, ali nisu odustajali od svoje ideje. Evanđelist Luka ističe kako je sotona ušao u apostola Judu koji je otišao ponuditi svoju uslugu glavarima svećeničkim. Oni i zapovjednici hramskog redarstva uglavnom su bili leviti, obradovali su se Judinu dolasku i suradnji. Brzo su se s njima dogovorili za visinu novca za koji će ga izdati. Od tada je Juda tražio najbolju prigodu da izda Isusa, a da narod ne sazna.
Kako je dan slavlja blagdana Beskavnih kruhova i Pashe došao, trebali su Isus i apostoli pripremiti pashalnog jaganjca i dvoranu u kojoj će slaviti. Zato Isus šalje u grad apostole Petra i Ivana da pripreme sve za Pashu. Malcolm Muggeridge naglašava u svojoj knjizi "Isus - čovjek koji živi" kako Isus nije poslao Judu da pripremi sve za slavlje Pashe iako je to bio njegov posao. Isus daje Petru i Ivanu upute gdje će pripremiti. Kada uđu u grad, susret će čovjeka koji će imati vrč za vodu. Trebaju ići za njim u njegovu kući. Kad dođu u njegovu kuću, reče Isus neka mu prenesu njegovo pitanje: "Gdje je dvorana gdje bih mogao blagovati pashu sa svojim učenicima?" (Lk 22,11) Taj čovjek s vrčem pokazat će im dvoranu u kojoj trebaju sve pripremiti. Ta dvorana bila je na katu. Petar i Ivan su pripremili što je trebalo za slavlje Pashe, Isusove posljednje večere.
