Dvojica Janjevaca s Kosova, političar Željko Glasnović i biskup Petar Palić, proteklog su tjedna bila najvažnija vijest u Hercegovini. Upravo dok jedan odlazi i neće ih više predstavljati u Hrvatskom saboru, drugi dolazi i bit će na čelu Crkve u Hercegovini.
Veliko je iznenađenje da je Vatikan za mostarsko-duvanjskog biskupa i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog imenovao biskupa Petra Palića. Dio javnosti odmah je počeo propitivati koliko se čovjek s Kosova može snaći u zamršenim nesporazumima franjevaca i biskupovih svećenika oko raspodjele župa.
Čak je aktualni biskup Ratko Perić slikovito usporedio kako je taj “hercegovački slučaj”, poput Anatomije na prvoj godini medicinskog fakulteta, najopsežniji i najzahtjevniji ispitni predmet koji studente zaustavlja ili propušta u više godine studija. Slično je i u ovoj, Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, gdje je to neizostavan predmet na kojem već 140 godina petorica dijecezanskih biskupa, od 1881. do sada, muku muče i polažu ga kao da je klasifikacijski – rade na ravnomjernoj raspodjeli župa, odnosno vjernika pod upravom dijecezanskog svećenstva i redovničko/franjevačkog klera, uz decizije i dekrete Apostolske Stolice. Poručuje mu Ratko Perić: “I Tebe (Petre Paliću) taj slučaj dočekuje i na njemu ćeš vježbati svoje bogooblične i stožerne kreposti”.
I ne samo na njemu. Biskupija je suočena s još jednim neriješenim slučajem – Međugorjem. On je tim lakši jer je Papa to hodočasničko mjesto “izdvojio” iz biskupije i uspostavio “crkveni distrikt” na čijem je čelu Poljak, nadbiskup Henryk Hoser.
Mostarsko-duvanjska i trebinjsko-mrkanska biskupija, koju preuzima biskup Palić, veća je od Hercegovine. Mostarski dio prostire se od Bune do Duvna, od Konjica do Gabela Polja, uključujući Nevesinje s Fočom, Čajničem, Kalinovikom, Ulogom i Gackom, svega 66 župa. A trebinjski od Stjepan Krsta do Neuma i od Domanovića do Trebinja s 15 župa i biskupijskim središtem u Stocu. Trebinjska povijesno ima tri otočića u Jadranu: Bobaru, Supetar i Mrkan po kojem je nazvana i mrkanska; bila je pod upravom iz Dubrovnika od 1819. do 1890., a od tada do danas pod Mostarom.
Vatikan nikako nije smatrao da je rođenom Janjevcu hendikep što će u ovako prostranoj i podjelama opterećenoj biskupiji polagati težak ispit. Dapače. To mu može biti prednost. Nije involviran u problem. Neopterećen, s distance, lakše će ga proučiti. I položiti. Petar Palić već je u svom prvom govoru pokazao kako je dobar “student”. Iz njegova obraćanja osjetilo se kako suradnjom i dijalogom na svojoj strani želi imati one koji su iz rakursa njegova prethodnika krivi za neposlušnost. Dubrovačkom diplomacijom koju je tamo izučio na početku svoje svećeničke službe već ih je pridobio naglašavanjem povezanosti hercegovačkog franjevca i njegovih Janjevaca.
Naime, krajem 19. stoljeća u Janjevu kao župnik pastoralno je djelovao fra Franjo Brkić, redovnik, franjevac podrijetlom iz Rasna kraj Širokoga Brijega. Ostavio je tamo duboke tragove. U Janjevu je i preminuo, a pokopan je u župnoj crkvi. I danas, među starijim Janjevcima i onima koji poznaju povijest Hrvata na tom području, živi uspomena na njega. Petar Palić ističe da duhovna baština iz koje je niknuo sigurno počiva na djelu i poslanju fra Franje Brkića, biskupa Careva i fra Antuna Maroevića, kao i mnogih drugih svetih i ustrajnih Božjih pastira.
Istodobno s imenovanjem hvarskog biskupa za mostarskog, Vatikan je za koadjutora (nasljednika) splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića imenovao Dražena Kutlešu. Prije nekoliko mjeseci za Vrhbosansku nadbiskupiju za nasljednika Vinka Puljića ustoličen je Tomo Vukšić. Dakle, Vatikan je u ovoj godini za dvojicu nadbiskupa u Dalmaciji i Bosni imenovao Hercegovce.
Posljednjih desetljeća Crkva u svijetu obogaćena je brojnim svećenicima iz BiH koji djeluju u različitim crkvenim službama. Osim u BiH i Hrvatskoj, ima ih u zemljama Europe i obiju Amerika te u Australiji, Aziji i Africi. Među njima čak je 14 živućih biskupa koji su rođeni ili čiji su korijeni iz BiH (Vinko Puljić, Tomo Vukšić, Ratko Perić, Franjo Komarica, Pero Sudar, Marko Semren, Bože Radoš, Dražen Kutleša, Zdenko Križić, Ilija Janjić, Berislav Grgić, Petar Raič, Ivan Ćurić i Želimir Puljić). A od te četrnaestorice biskupa čak devetorica, izravno ili neizravno, podrijetlom su iz Hercegovine. I osim Perića, ostalu osmoricu Crkva je poslala na službu u druge krajeve. Neke blizu, a neke vrlo daleko.
Svi biskupi podrijetlom iz Hercegovine veoma su uspješni. Apsurd je da se jedino u njihovu rodnom mjestu i s njihovim autoritetom ne može uspostaviti crkvena hijerarhija. Zato tamo šalju Janjevca. Vatikan je uvidio da Hercegovci ne mogu rješavati “hercegovački slučaj”. A “u svom selu nitko ne može biti pop”. Osobito ne u Hercegovini. •
