Približava se vrijeme kad bi trebala početi primjena Zakona o kontroli i ograničenoj uporabi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje u Federaciji BiH. Zakon predviđa zabranu pušenja u svim zatvorenim javnim prostorima, vozilima javnog gradskog prijevoza, na radnom mjestu i u privatnim prijevoznim sredstvima u kojima se nalaze maloljetnici. Vlasnici i korisnici prostora u kojem je zabranjeno pušenje dužni su osigurati provođenje zabrane pušenja. U tim prostorima morat će biti postavljen grafički znak zabrane pušenja te kratak i jasan tekst: "Zabranjeno pušenje". Pušenje će biti dopušteno u odvojenom prostoru za pušače. Osobu koja ne poštuje zabranu pušenja, vlasnik ili korisnik prostora ili mjesta u kojem je zabranjeno pušenje dužan je upozoriti, uskratiti joj uslugu ili je zamoliti da napusti prostor.
Predviđene su i drastične novčane kazne, čak do 15.000 KM. Pušači će imati "popust" - ako zapale jednu, platit će samo 100 KM. U Federaciji BiH mnogo je pušača koji bi, kad im "ćikne", dali i tisuću KM kako bi zakurili jednu. Postavlja se pitanje koliko se može ovaj zakon i provoditi. U FBiH je više od stotinu tisuća prostora u kojima se ne bi smjela zapaliti cigareta, smotati "škija" ili zakuriti "kuba". Za potpunu provedbu ovog zakona trebalo bi zaposliti "armiju" novih inspektora. Hoteli, veliki restorani i kafići imaju tehničke mogućnosti osiguranja prostora za pušače, a oni manji jako su nezadovoljni ovim zakonom. Stroge kazne bi ih gore pogodile nego pad prometa i povećanje troškova poslovanja.
Ovaj zakon ne vrijedi u drugom bh. entitetu i Distriktu Brčko. Ako se doista bude strogo primjenjivao ovaj zakon, pasivni pušači konačno će doći do zraka. No, neki kojima je zabranjeno voće slađe, postat će - aktivni pušači. Članovi rock-bend Zabranjeno pušenje sad su dobili odličnu besplatnu reklamu. Kad je zabrana pušenja u pitanju, u Hercegovini se povijest ponavlja kao burleska ili su Hercegovci prije stotinu godina bili ispred vremena. Ili su bili u nevremenu. Naime, u Kraljevini Jugoslaviji bila je uvedena stroga primjena monopola na duhan i duhanske proizvode pa uzgajivači duhana nisu smjeli pušiti duhan koji su uzgojili na vlastitoj njivi. Žandari i financijski inspektori (financi, u Hercegovini zvani "vilanci") znali bi doći na njivu nekog Hercegovca ne bi li ga ulovili kako puši vlastiti duhan. Često bi Ero s ovoga svijeta čak progutao smotuljak vlastite "škije" kako bi izbjegao drakonsku kaznu. Ako bi mu žandar ili "vilanc" našao i praznu duhansku kutiju, uslijedila bi kazna. Hercegovački proizvođač duhana morao je sav uzgojeni duhan predati i prodati po mizernoj cijeni u duhansku stanicu, a ako mu se puši, neka kupi kutiju cigareta. No, cigarete su za siromašnog Hercegovca bile preskupe. Najgore je bilo kada bi vlasti pušaču vlastitog duhana zabranile uzgoj na nekoliko godina.
Niske otkupne cijene nisu omogućavale ni puko preživljavanje pa su mnogi bili primorani na šverc duhana. Neki žandari znali bi i pucati na švercere. Šverc se nastavio i u socijalističkoj Jugoslaviji. Momci koji bi na leđima u "vrićama" nosili duhan u Bosnu znali bi zapjevati gangu: "Milicijo, 'oćeš li duvana, u regruta k'o dukata žuta!"
Nitko nije pješice preko hercegovačkih i bosanskih planina nosio težak teret od bijesa, nego za muku jer drugog posla jednostavno nije bilo. Šverc "škije" mnogima je omogućavao puko životarenje. A mentalno preživljavanje omogućio je humor vezan uz švercerske avanture, slične onima o Matanu i Dektivi u romanu Ivana Raosa i TV seriji "Prosjaci i sinovi". Jedan je hercegovački švercer duhana bio osuđen na polugodišnju zatvorsku kaznu, ali se nije dao natjerati u zatvor. Dugo se skrivao, ali su ga milicionari jednog proljeća konačnu uhitili i počeli privoditi u zatvor. Milicionar ga je usput uvjeravao da će mu biti bolje u zatvoru nego doma:
- U zatvoru imaš tri obroka dnevno, zabavne aktivnosti, veselo društvo, a kod kuće bi morao teško crnčiti. Kad odslužiš kaznu, čeka te odliveno vino, osušeno meso. Kud ćeš bolje.
Ero je sve slušao i šutio. Kad je milicajac predložio da sjednu i odmore se, osuđeni švercer se usprotivi:
- Kakvo te je siđenje snašlo, triba požurit', neću ujtit' mista u zatvoru ako je u njemu tako lipo.
Jedan fratar šetao je dvorištem crkve. Naiđe skupina milicajaca, a jedan ga upita:
- Jesu li ovuda prošli neki šverceri?
Fratar uvuče ruke u široke rukave habita i odgovori:
- Ovuda nisu prolazili.
