Kao da nije dovoljno onog verbalnog i političkog prepucavanja, medijskih i akademskih sukoba o zajedničkoj prošlosti i budućnosti triju naroda pa BiH sve više zahvaća i hibridno ratovanje sa svim svojim negativnim posljedicama.
Nije da toga nije bilo i prije, ali ovih su dana društvene mreže, pa i internetski prostor u cjelini, zapalile lažne poruke kojima se Bošnjake i "druge patriote" poziva na mobilizaciju, podjelu oružja i pripremu za ratovanje. U tim online pozivima krivotvorena su obilježja državnih i lokalnih institucija, potpisi bivšeg ministra sigurnosti Fahrudina Radončića i aktualnog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića. Konkretan povod je najavljeno usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici u Općoj skupštini UN-a i najavljeni "srpski odgovor". Pod tim odgovorom zapravo se podrazumijeva više puta ponovljena priča Milorada Dodika o razdruživanju entiteta, odnosno odvajanju RS-a od BiH.
Međunacionalne, ali, prvenstveno političke tenzije koje su se digle oko rezolucije samo su nastavak već pojačane retorike o nametanju izmjena Izbornog zakona BiH u režiji visokog predstavnika Christiana Schmidta, a što su Srbi također dočekali "na nož" najavljujući da će ubuduće sami organizirati izbore u RS-u. Javni prostor u BiH bio je dovoljno kontaminiran da na plodno tlo naiđe sjeme hibridnog ratovanja za koje se (još) ne zna odakle je bačeno. Jedni tvrde da iza svega stoje radikalne bošnjačke udruge koje žele vojnim sredstvima zauvijek riješiti pitanje vlasništva nad BiH, dok drugi za sve optužuju Srbiju, koja, navodno, i na ovaj način želi pokazati da bi usvajanje rezolucije o Srebrenici dodatno urušilo unutarnje odnose u BiH, pa i dovelo do sukoba.
Argumenata imaju i jedni i drugi. Lažni internetski pozivi za mobilizaciju i naoružavanje Bošnjaka sadržajno korespondiraju s javnim istupima udruga, poput Bosanskog/Bošnjačkog narodnog vijeća, i "neopreznim" izjavama nekih bošnjačkih dužnosnika u vlasti koji olako koriste ratne termine. S druge strane mediji pod kontrolom Dodika i Vučića ne popuštaju s pričom o internetskim pozivima na naoružavanje Bošnjaka pa se teško oteti dojmu da su takvo što jedva dočekali i da je sve proizvod iste kuhinje. No, bez obzira na to tko doista stajao iza konkretnih primjera hibridnog rata, jasno je da takvo djelovanje dodatno umanjuje izglede za postizanje unutarnjeg dogovora i konsenzusa o ključnim pitanjima za budućnost BiH.
Vjerovalo se da bi odluka EU o otvaranju pristupnih pregovora s BiH, u čemu su hrvatska Vlada i premijer Andrej Plenković odigrali presudnu ulogu, mogla relaksirati unutarnje odnose u BiH i povući zemlju naprijed. Međutim, uslijedilo je nekoliko (ne)očekivanih poteza, poput nametanja novih izbornih pravila, prijedloga rezolucije o Srebrenici i najave Svesrpskog vaskršnjeg sabora i europski optimizam brzo je – ispario. Tako da je danas realnije očekivati produbljivanje međunacionalne i političke krize u BiH nego nove reforme i dogovor o bitnim pitanjima za stabilnost i europski put zemlje.
Ono što izaziva strah daljnji je razvoj hibridnog ratovanja u BiH. Ohrabreni početnim uspjesima, njegovi bi kreatori mogli unaprijediti ta nova oružja i maštovito ih upotrijebiti za nove političke, u pravilu, destruktivne ciljeve. Na kraju će najmanje biti važno tko ga je pokrenuo jer posljedice hibridnog rata u BiH vjerojatno ne bi bile samo viralne i ograničene na internetski prostor. Možda to nalogodavcima operacija i nije cilj u ovom hibridnom ratu, ali igrati se vatrom, a ne biti svjestan da se ona lako može pretvoriti u nekontrolirani požar, naivno je i glupo.
