Prvih dana listopada Alojzije Stepinac proglašen je slugom Božjim (1981.) i blaženim (1998.). Za razliku od pokojnog zagrebačkog nadbiskupa, hrvatska javnost slabo poznaje životopise ostalih blaženika i svetaca. Tek jedan dio zna imena trojice hrvatskih svetaca, rijetko tko bi znao pobrojati dvadesetak hrvatskih blaženika, a gotovo nitko sve one koji su u postupku beatifikacije i kanonizacije. Zatrpani “ovozemaljskim zvijezdama”, zaboravljeni su hrvatski “nebeski predstavnici”. Sjeti ih se tek kada se slave kao zaštitnici pojedinih župa.
Katolička crkva hrvatskoga govornog područja dala je dosad veliki broj svetaca, blaženika i slugu Božjih. Među njima i četiri žene koje nisu etničke Hrvatice, ali su kao Drinske mučenice živjele i umrle među Hrvatima. Tri su službeno proglašena sveca: Nikola Tavelić (franjevac iz Šibenika), Leopold Bogdan Mandić (Herceg Novi) i Marko Križevčanin (Križevci).
A blaženima su proglašeni: Augustin Kažotić (Trogir), Jakov Zadranin (Zadar), Gracije Kotoranin (Boka kotorska), Ozana Kotorka (Boka kotorska), Alojzije Stepinac (Krašić), Ivan Merz (Banja Luka), Marija Petković (Korčula), Miroslav Bulešić (Istra), Anton Durkovic (Altenburg - gradišćanski Hrvat), Serafin Glasnović Kodić (Janjevo) i Anton Muzić (Janjevo). Njima treba dodati Drinske mučenice, pet časnih sestara članica Družbe Kćeri Božje ljubavi, ubijenih 1941., a to su: Jula Ivanišević (Nova Gradiška), Berchmana Leidenix (Austrija), Krizina Bojanc (Slovenija), Antonija Fabjan (Slovenija), Bernadetta Banja (Mađarska).
Uz ove službeno proglašene blaženike i svece, postoji još dosta hrvatskih slugu i službenica Božjih za koje su biskupijski dijelovi postupka beatifikacije i kanonizacije završeni te se njihovi nastavci vode pri nadležnoj rimskoj Kongregaciji za svece. Među ostalima, tu su makarski biskup Nikola Bijanković (Split), fra Šimun Filipović (Seonjaci - Brčko), pomoćni biskup zagrebački Josip Langa (Ivanić Grad), Vendelin Vošnjak (Konovo - Velenje), sluga Božji Petar Barbarić (Klobuk - Travnik) i sluga Božji Ante Antić (Šepurine - otok Prvić) te Klara Žižić (Drniš), Ana Marija Marović (Kotorski zaljev), Gerard Tomo Stantić (Sombor), Ante Josip Tomičić (Lika)...
Primjetno je kada se pogleda životopis svetaca i blaženika, te onih koji će to postati, da su rođeni, živjeli i zaređeni u svim područjima gdje žive Hrvati. Kao da ih je Vatikan birao po zemljopisnom ključu. Uz one koji su rođeni u RH, ima ih iz Kosova, Crne Gore, Vojvodine, Hercegovine, Bosne, Slovenije, Austrije. Većina njih zbog vjere završila je mučeničkom smrću. Njihove žrtve zaslužuju poštovanje. Minimum je barem poznavanje njihovih ovozemaljskih života. Prije svih, Hrvatska televizija trebala bi uraditi serijal u kojemu bi ih sve predstavila. Bilo bi impresivno na jednom mjestu postaviti sve njihove spomenike. Primjerice, kod zagrebačke katedrale postaviti tridesetak njihovih spomenika. Uz taj park, zaslužuju i gradnju i “kuće hrvatskih svetaca i blaženika”.
Afirmiranje hrvatskih svetaca i blaženika u javnom prostoru pokazalo bi jednu važnu dimenziju povijesti, sadašnjosti i budućnosti hrvatskog društva i države. Oni su za ovozemaljskog života primjerom pokazali kako se bori za vjeru, ali i za univerzalne civilizacijske vrijednosti na koje se u modernoj Hrvatskoj često zaboravlja ili ih se zloporabljuje. Spomenici hrvatskih svetaca i blaženika podsjećali bi i vjernike i ateiste koliko je važno biti čovjek, uvažavati druge i drukčije, izbjegavati besmislene podjele i sukobe. Sigurno je da bi domaći, a osobito strani, vjernici i turisti s velikim zanimanjem i oduševljenjem razgledali park hrvatskih svetaca i blaženika. Uz to što bi im se mogli moliti, to mjesto bilo bi i svenacionalni ponos. Osobito što će u budućnosti park sigurno rasti. Iz Vatikana se sljedećih godina i desetljeća mogu očekivati vijesti o proglašenju novih blaženika i svetaca. Zato, uz Nikolu Tavelića, Leopolda Mandića i Marka Križevčanina, treba ostaviti mjesto za bivšeg zagrebačkog nadbiskupa. Hrvati su Stepinca već proglasili svecem. Vatikan za njegovu kanonizaciju treba i blaženi narod koji poštuje sve svoje velikane. I na nebu i na zemlji. •
