Fahrudin Radončić izrekao je ono što mnogi znaju, ali ne žele javno priznati – odnosi Bošnjaka i Hrvata su loši. Možda bi se o ocjeni da “nikada nisu bili gori” dalo raspravljati, ali činjenica je da uspostava povjerenja i suradnje između dva naroda češće ulazi u hladne nego u tople faze.
O nekoj stabilizaciji tih odnosa teško je uopće i govoriti. Mnogo je razloga za to, baš kao i krivaca. Federacija BiH uspostavljena je kao bošnjačko-hrvatski entitet koji je trebao biti embrij ustroja cijele države nakon prekida ratnih sukoba sa Srbima. Na žalost, do toga nikada nije došlo, a sve naknadne intervencije u Washingtonski sporazum, kojim je stvorena Federacija, samo su dodatno produbljivale probleme između Hrvata i Bošnjaka. Godinama je problematizirano, često i nepotrebno, pitanje je li ovaj entitet federacija naroda ili županija.
Uz nacionalnu majorizaciju, izborni inženjering, nijekanje nekih od temeljnih nacionalnih prava, mnogo je kamenja o koje su se spoticali Bošnjaci i Hrvati u međusobnom odnosu. Stranci snose veliku odgovornost, jer nisu željeli ili htjeli razumjeti kompleksnost bh. odnosa pa ni potreba i želja Bošnjaka s jedne i Hrvata s druge strane. Sadašnja koalicija u Federaciji, koju čine tri narodnjačke stranke s neupitnim legitimitetom dva naroda, ima možda i povijesnu šansu trajno urediti odnose između Hrvata i Bošnjaka, koji su, htjeli oni to ili ne, usmjereni jedni na druge. Temeljni preduvjet za postizanje tog cilja je iskrenost u partnerstvu, a ona je upravo na kušnji ovih dana i mjeseci. Pitanje ustroja grada Mostara, Izbornog zakona, infrastrukture, raspodjele prihoda, samo su neke od točaka na kojima se testira ta iskrenost u javno proklamiranom partnerstvu. Sve dok, čak i po cijenu vlastite popularnosti, nismo spremni dati drugima ono što tražimo za sebe, odnos dva naroda u Federaciji bit će na toplo-hladno režimu, gdje će ove hladne faze biti sve duže i opasnije. Zato i Radončićevo upozorenje treba shvatiti krajnje ozbiljno. •
