Velikim uspjehom hrvatske politike u BiH smatra se povratak Hrvatskog telekoma iz Mostara pod nadzor nakon što je desetljeće i pol njime praktično ravnalo političko Sarajevo. Zapravo je nevjerojatno koje su se sve političke opcije kod Bošnjaka trudile zadržati ruke ugurane u džep ove kompanije, počevši od SDP-a, kasnije SDA, pa onda Stranke za BiH, pa do silnih probisvijeta čija je agenda bila još dodatno degradirati poziciju Hrvata u BiH. Iako je u slučaju HT Mostar riječ o značajnome iskoraku, to možda najbolje opisuje situaciju u kojoj se nalazi i ta politika, ali i Hrvati u BiH. Oni se ustvari bore za ono što je njihovo, odnosno sarajevske političke stranke su ih natjerale da se bave otimanjem mrvica, dok istodobno glavnim procesima, a time i financijskim resursima upravljaju političke elite iz Sarajeva. Nakon ustupka s HT Mostar, krenule su ucjene oko Aluminija, EP HZ HB, što je, naime, samo drugo ime za nastavak provođenja politike podređivanja Hrvata, odnosno bavljenja mrvicama, u čemu toj politici sekundiraju izabrani Hrvati s pedigreom najobičnijih kriminalaca. Hrvatska se politika, međutim, umjesto mrvica, mora odlučnije izboriti kako bi hrvatski građani u BiH bili ponovno čimbenik koji upravlja svojim resursima, a ne tek sarajevski poltroni. Za početak, nakon raspodjele plijena, moraju hitno raditi na izmjenama poslovnika o radu Vlade kako bi se uveo kontrolni mehanizam odlučivanja da ne bi bili preglasavani ili da se sjednice mogu održavati čak i ako nijedan ne dođe. Visoko na agendi mora biti i Zakon o raspodjeli prihoda koji je uz višegodišnje sustavno otimanje nadležnosti županija, za što treba pokrenuti desetke sporova pred Ustavnim sudom, pretvorio federalni entitet u kran čije vlasti preusmjeravaju novac s hrvatskih područja i saniraju problematična područja te posrnule kompanije. Najvažniji zadatak ove vlasti je promjena Izbornog zakona BiH, a onda i ustavne promjene kako bi se ostvarila jednakopravnost Hrvata.     

Indijac otkrio koliko zarađuje u Hrvatskoj, mnogi će se iznenaditi