Sutra ćemo čitati i slušati na nedjeljnoj euharistiji odlomak iz trinaestog poglavlja Lukina evanđelja. Došli su Isusu javiti kako je Pilat dao ubiti jednu skupinu Galilejaca u Jeruzalemu. Pilat je bio okrutni upravitelj. Dojavili su mu doušnici kako u hramu prinose žrtve neki galilejski hodočasnici koji pripremaju bunu. On je bez ikakve istrage dao poubijati te galilejske hodočasnike te njihovu krv pomiješati s krvlju žrtava koje su prinosili u hramu. Strašan zločin. Vladalo je mišljenje kako su oni koji tako stradaju veći grešnici od ostalih i da ih Bog preko vlasti kažnjava. Isus ne prihvaća takvo uvriježeno i jednostrano razmišljanje. Isus ih ne osuđuje. Njemu je taj strašni događaj prigoda pozvati svoje sugovornike i sve na obraćenje. Zatim, sam Isus iznosi pred svoje sugovornike slučaj iz Siloama (današnji Ain Silwan). U tom mjestu kula koju su gradili za vodovod srušila se i usmrtila osamnaest osoba. I taj tragični slučaj je povod Isusu da pozove na mijenjanje uvriježenog jednostranog mišljenja te na obraćenje. Važno je biti svjestan kako će naš život brzo završiti.
Sam je nastavio razgovor s onima koji su mu javili o stradanju Galilejaca. Iznio im je prispodobu o smokvi koja nije rađala tri godine. Vlasnik smokve odlučio je posjeći je. Međutim, osoba koja je obrađivala smokve zamoli ga da ima strpljenja te je ostavi još jednu godinu. On bi se potrudio još jednu godinu oko nje i nada se da bi mogla donijeti ploda.
Isus s tom prispodobom želi reći kako Bog ima s nama grešnicima strpljenja i suosjećanja, ali njegov poziv na obraćenje je ozbiljan poziv i ima neku granicu.
Evo prigode i nama razmišljati o toj prispodobi u ovom korizmenom vremenu.
Donosim li ja roda? Shvaćam li ozbiljno Isusov poziva na obraćenje ili odgađam svoje obraćenje?
