S ljetnim temperaturama ušli smo u klimatološku jesen. Počinje vruća politička jesen, a počeo je i jesenski dio nogometne Premijer lige BiH, kao i jesenski dio najjačih nogometnih liga i susjednih zemalja. A počela je i Liga nacija. Bh. predstavnici završili su sa svojim sudjelovanjem u pretkolima europskih nogometnih natjecanja pa se mogu posvetiti domaćem prvenstvu i kup-utakmicama. Navijači zagrebačkog Dinama u BiH pratit će omiljeni klub u Ligi prvaka. A drukeri beogradske Crvene zvezde iz BiH pratit će svoje ljubimce u najprestižnijoj nogometnoj ligi. Dinamo je svima na brdovitom Balkanu jasno pokazao kako se može do europskih nogometnih visina, ne samo u nogometu. Ne treba izmišljati toplu vodu, već samo "prepisati" dokazani recept.
Navijači hrle na stadione, a brojni nogometni fanatici bulje u televizijske prijenose nogometnih utakmica. Stariji se sjećaju vremena kad su televizijski prijenosi nogometnih nadmetanja bili prava rijetkost pa su oni radijski bili prava poslastica za nogometne sladokusce. Posebno kad bi utakmicu prenosio legendarni Ivan Ivo Tomić, sportski komentator Radija Zagreb. I drugi su radijski sportski reporteri znali ponekad biti duhoviti, poput Mirka Kamenjaševića ili Ede Pezzija, ali Ivo Tomić bio je stalno duhovit. Slušatelji radijskih prijenosa nogometnih utakmica često su se smijali lapsusima i "provalama" pojedinih reportera, ali to je već druga priča. Ivo Tomić bio je neponovljiv, nevjerojatno duhovit, iskričav, šarmantan, mudar, omiljen, popularan, njegovi radijski prijenosi i komentari bili su pravi praznik za uši. Ivini duhoviti biseri, kristalne kocke vedrine, bili su prečesto u stihovima, često u formi epigrama, što ih je dodatno činilo duhovitijima. No, bio je neosporni znalac kad je najvažnija sporedna stvar u pitanju ili potpitanju.
Ivan Ivo Tomić rođen je u Pleternici prije 95 godina, točnije 18. srpnja 1929. (preminuo je u Zagrebu 14. veljače 1992.). Od 1954. do umirovljenja 1990. bio je novinar, radijski reporter i urednik Sportske redakcije Radija Zagreba (Hrvatskog radija). Surađivao je u više novina. Autor ove kolumne osobno je poznavao legendarnog Ivu Tomića. Sretali smo se u Zagrebu, Mostaru, Širokom Brijegu. Imao je niz prijatelja i poznanika iz Hercegovce, naravno, iz Bosne također. Kad smo se jedne prigode sreli u kultnom zagrebačkom kafiću "Charlie", pitao nas je za zdravlje širokobriješke učiteljice Anke Knezović - Zeće!
Prošlo je više od 30 godina kako se ne čuje Ivin prepoznatljiv glas, ali njegovi duhoviti biseri lebde iznad Maksimira i brojnih drugih stadiona s kojih je izvještavao i oduševljavao radijsko slušateljstvo. Obogatio je hrvatski jezik - prvi je umjesto engleske riječi "offside" (ofsajd) izgovorio riječ "zaleđe", a umjesto riječi "korner" izgovorio "udarac iz kuta". Umjesto prečke i stative govorio je "vratnica" i "greda", umjesto riječi "aut" kazao bi da je lopta izvan igre. No, jedne je prigode ipak kazao da je lopta u autu. Naime, javljajući se s utakmice između Dinama i Radničkog iz Niša rekao je u eter:
- Lopta je u autu. Naime, skakutala je preko poprečne linije i kroz otvoren prozor uskočila u auto hitne pomoći!
I danas mnogi Velimira Zajeca, legendarnog nogometaša Dinama, trenutačno predsjednika zagrebačkog nogometnog kluba, zovu kao nekada Ivo Tomić: "Zajec, Zeko, Dinamov med i mlijeko!" Za Marka Mlinarića znao bi reći: "Alaj melje ovaj mlinac, alaj igra ovaj klinac!" Deverića je zvao As tref - Deverić Štef, Boru Cvetkovića zvao je Lane s Korane, a kad je prešao u Crvenu zvezdu - Tane s Marakane! Cerin je bio Dinamov cekin, a kad bi loptu dobio Predrag Jurić, rekao bi: "Evo Vuka s Čitluka!" U slučaju napada Hajduka na protivnički gol Tomić bi se javio riječima:
- U šesnaestercu prava je gungula od naleta Šurjaka i Žungula!
Zvone Boban za Tomića je bio zagrebački nogometni ban. Pamti se Tomićev biser:
- Partizan je bez Živkovića kao partizančić, kao izvlačenje Lota bez Suzane Mančić!
Jednom se našalio na račun Gojka Zeca, trenera Crvene zvezde:
- Eci, peci, pec, izgubio Gojko Zec!
Kad je Dinamo u važnoj utakmici pobijedio Spartak u Subotici, Tomić se javio:
- Ej, salaši sa sjevera Bačke, sad pjevajte pjesme zagrebačke!
Prosinečki je iz Dinama prešao u Crvenu zvezdu, a nakon nekog vremena Tomić se javio svom vjernom slušateljstvu:
- Pitaju me zagrebački dečki hoće li nam se vratiti Robert Prosinečki!
Kad su se 1982. godine igrači Dinama nakon poraza od Radničkog u Nišu vraćali autobusom u Zagreb, slušali su radijske prijenose utakmica toga kola. Dinamu je za matematičku potvrdu osvajanja prvenstva Jugoslavije trebala pobjeda Osijeka protiv Crvene zvezde, a onda su čuli Ivu Tomića:
- Slavonijo, jesi l' čula, Osijek vodi 2:0!
Tomić je bio dinamovac, a kad bi Dinamo gubio, znao je biti i zajedljiv. Jednom je protiv Vardara gubio 1:5, a Tomić se javio riječima:
- Majko mila, zagrebačkog Černobila!
Džemal Mustedanagić jedne je prigode dao gol, a Tomić je viknuo:
- Opalio Džemo, a protivnički vratar drijem'o!
Na samom početku jedne utakmice favorizirani Partizan primio je gol, a Ivo nije baš razveselio partizanovce riječima:
- Beograde, dobar dan, ovdje gubi Partizan!
I kad su utakmice bile dosadne, Tomić bi ih znao učiniti zabavnima. Jednom se javio riječima:
- Ova dosadna utakmica je kao izravni prijenos plime i oseke!
No, s Ivom nikada nije bilo dosadno, već uvijek zabavno, zanimljivo, pikantno i pitko. S kristalnim kockama vedrine!
