U posljednjih deset godina Bosnu i Hercegovinu napustilo je oko 600.000 njezinih građana. Agresija i rat 90-ih otjerao je mnoge iz rodnog kraja do na kraj svijeta pa BiH ima najviše iseljenika na broj stanovnika svoje države u svijetu. Broj Hrvata u BiH gotovo se prepolovio. Mnogi bh. Hrvati imaju hrvatske putovnice pa su automatski građani Europske unije te su tako u bogatim europskim zemljama svoji na svome. Mnogi su zaželjeli svoju europsku valutu imati u svome europskom džepu. Neki su otišli na put bez povratka, a neki na kraći rok u cilju da se malo "financijski poprave" – valja kupiti stan ili sagraditi kuću, "prebiti" kredit i slično. Neki u Njemačkoj nastoje izdržati pet-šest godina kako bi stekli koliku-toliku njemačku mirovinu. Mnogi se i vraćaju jer ni u najbogatijim zemljama Europe ne teče med i mlijeko. U većini područja u BiH u kojima žive Hrvati val iseljavanja je usporio, ponegdje se gotovo zaustavio.
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, od polovine 2018. do sredine 2022. godine Federaciju BiH napustilo je oko 40.000 stanovnika. Procjenjuje se da je u tom razdoblju samo u Sarajevskoj županiji rastao broj stanovnika, a najmanji pad broja žitelja bio je u Zapadnohercegovačkoj, Posavskoj i Bosansko-podrinjskoj županiji. U nekim općinama s hrvatskom većinom u posljednje vrijeme zabilježen je rast broja stanovnika. No, statističke pokazatelje uvijek valja uzimati s rezervom zbog dobro nam znane statističke pogreške i još nečega.
Broj Bošnjaka i Srba u BiH koji napuštaju zemlju bio bi i veći kad bi pripadnici ovih naroda imali putovnice država EU-a. I tako bi i oni bili svoji na svome. Želju za odlaskom iz BiH potaknuo je enorman rast cijena, posebno prehrambenih proizvoda. Na graničnom prijelazu carinik upita građanina BiH koji se uputio na rad u Njemačku:
- Imate li pršuta, pečenice, kobasice, rakije ili cigareta?
- E, moj prijatelju, kad bih ja imao svega toga, ne bi mene Njemačka vidjela – uzvrati budući gastarbajter.
Naglo povećanje kamata ne kredite čini gradnju kuća ili kupnju stanova znatno skupljima. Ta činjenica postaje razlog za odlazak na znatno veća primanja, čak i za mlade stručnjake koji za domaća mjerila imaju solidne plaće. Mnogi će se vratiti kada shvate koliko je skup život na bogatom Zapadu. Socijalna nesigurnost i politička neizvjesnost zbunjuju sve više građana triju naroda i ostalih pa mnogi još uvijek vjeruju da je život negdje drugdje. S druge strane, mnogo je više onih koji vjeruju da nema raja bez rodnoga kraja. Različita su demografska predviđanja svjetskih institucija i uglednih demografa. Tako bi, prema procjeni Ujedinjenih naroda, BiH za 50 godina mogla imati samo milijun i 600 tisuća stanovnika. Svjetske institucije i domaći demografi zaboravljaju činjenicu da iseljavanje iz Bosne i Hercegovine prati i useljavanje u BiH. Ono još nije masovno, što ne znači da ne bi moglo biti. Gotovo je izvjesno da će i u BiH doći do takozvane supstitucije građana. Sve je više zahtjeva za useljeničke vize pa su se u BiH udomaćili brojni doseljenici od Bangladeša do bližih azijskih zemalja.
Jedna moćna američka institucija objavila je svoju analizu u kojoj stoji da će do 2060. godine BiH morati "uvesti" milijun stranaca. Kad se usporede demografske procjene koje su često suprotstavljene, može se doći do raznih zaključaka. Nije vrag da će ostali u BiH postati - većina! Kao što u mnogim sredinama u zapadnoj Europi domicilni narod nije u većini, tako su, primjerice, u Frankfurtu Nijemci u - manjini! Kad radnički sindikati u zemljama bogate Europe zatraže povećanje cijena rada, bogati industrijalci "natjeraju" vlade svojih država da liberaliziraju useljavanje radne snage iz siromašnijih država i tako umire domaće sindikate i radnike. Sve po onoj: "Ako vi nećete raditi po sadašnjoj satnici, ima tko hoće!" Po istoj logici sve više i češće postupaju poslodavci i u BiH. Pa je lako moguće da će dio radnika nezadovoljan plaćom u BiH otići u države sa znatno većom satnicom, a na njihova mjesta doći će netko izdaleka tko će biti sretan i s bilo kakvim primanjima. Po logici: bolje išta nego ništa!
Stoljećima su s ovih prostora jedni odlazili, a drugi dolazili. Stariji makroekonomisti i ekonomski povjesničari čak su govorili kako je iseljavanje dijela stanovništva iz siromašnih država potrebno, pa čak i poželjno, iz više razloga. Među njima su i devize iz drugih država, znanja i vještine povratnika koji su stečeni u razvijenom svijetu i slično. Poznato je i to da u pečalbu odlaze i oni kojima doma i nije tako loše. Ali i to da se u domovinu vrate i oni kojima je u dijaspori išlo izvrsno. Fata je u Njemačkoj imala prijateljicu koja joj je napričala silne bajke o raju u tuđini. Dugo je nagovarala Muju da i oni krenu u tu Njemačku i zarade silnu lovu. Mujo je u nekoj domaćoj tvrtki imao prilično lagan posao koji nije bio osobito dobro plaćen, ali je jamčio nekakvo preživljavanje i zanimljiv društveni život. Nije htio ni čuti za avanturu u tuđem svijetu. No, Fata je bila više nego uporna, čak i ultimativna, iskoristila je neke svoje adute i Muju jednostavno natjerala na odlazak u nepoznati tuđi svijet. Tužni Mujo sjeo je s Fatom u autobus koji vozi u Njemačku sjećajući se svoje bivše ekipe oko šanka te uobičajenih zafrkancija i raznih "burgija". Autobus je stao ispred neke gostionice kako bi putnici mogli objedovati, popiti neko piće, protegnuti noge. Fata je u međuvremenu svratila u obližnju trgovinu. Kad je autobus krenuo, kondukter viknu:
- Fali li itko?!
Javi se Mujo:
- Moje Fate nema u autobusu, ali mi ne fali!
