Iako je (pret)posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača umrla na jučerašnji dan prije 543 godine, i stoljećima poslije žene u Kraljevoj Sutjesci u znak žalosti za njom nose crne marame. U hrvatskom narodu ostat će zauvijek u kolektivnom sjećanju. Njezin život i smrt i danas su inspiracija mnogim umjetnicima, pjesnicima, ali i političarima. Na oporuku koju je napisala prije smrti da krunu, odnosno Kraljevstvo Bosne ostavlja Svetoj Stolici podsjetila me je upravo jedna politička točka s prošlotjedne sjednice Predsjedništva BiH. Na njoj se trebalo raspravljati o ugovoru s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini. Obrazloženo je kako su prije potpisani ugovori s kršćanima međunarodnoga karaktera jer su uime katolika potpisani s državom Vatikan, odnosno u Beogradu sa Srpskom pravoslavnom crkvom, dok se onaj s Islamskom zajednicom BiH tretira kao domaći.
Prema takvu tumačenju, Islamska zajednica ne bi podlijegala proceduri kojom se s inozemnim subjektima sklapaju ugovori i međunarodni sporazumi. A to znači, ne bi trebali prolaziti ratifikacije na Vijeću ministara i Parlamentu BiH. Ako bi se prihvatile ove argumentacije, onda bi se moglo zaključiti kako su katolici i pravoslavci u BiH stranci u vlastitoj državi. Jedino su domicilni – muslimani. Što je, dakako, tendenciozno tumačenje. Kao što bi se na jednako tako tendenciozan način moglo zaključivati kako je Sveta Stolica “protektor” BiH jer ju je posljednja kraljica ostavila njoj u “amanet”.
Čija je Bosna i Hercegovina, manipulira se i raznim drugim vjerskim argumentima. Iako neki tvrde kako je ona dominantno muslimanska, kada se analiziraju brojke prema posljednjem popisu stanovništva, vidi se da je u njoj odnos muslimana i kršćana gotovo izjednačen – muslimana je 1,790.454, kršćana 1,622.093, a pripadnika svih ostalih vjera 118.612. Među kršćanima 536.333 su katolika, a pravoslavaca je 1,085.760. Upravo ovakva multikonfesionalnost obvezuje vjerske i državne dužnosnike na osjetljivost prema uređivanju odnosa sa svim tim zajednicama. Prema svima njima treba biti krajnje korektan. Država će biti jača onoliko koliko vjerske zajednice budu zadovoljnije.
Ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine potpisan je s Predsjedništvom prije 15 godina, ali nije ratificiran. Vatikan i BiH tada su prihvatili dokument nastojeći odrediti pravni okvir odnosa između Katoličke crkve i BiH. Obje strane imale su u vidu višestoljetnu ukorijenjenost Katoličke crkve u BiH i njezinu sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području. Država njime priznaje javnu pravnu osobnost Katoličke crkve i svih crkvenih ustanova u BiH. Dakle, po svemu tomu, i ugovor s Katoličkom crkvom domaćeg je karaktera bez obzira na to što je potpisan s državom Vatikan. Koja svih ovih stoljeća čuva i bosansku krunu koju je kraljica Katarina ostavila sve dok njezina zemlja ne bude vraćena katoličkim vladarima.
Inače, Katarina Kosača Kotromanić rođena je 1425. godine u Blagaju kod Mostara, tadašnjem političkom i gospodarskom središtu Humske zemlje, čiji su materijalni ostaci i danas vidljivi na klisuri iznad izvora rijeke Bune. Bila je supruga pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša, a njegov nasljednik na prijestolju i ujedno posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević proglasio ju je kraljicom majkom i s tom ju je titulom zatekao i pad srednjovjekovne Bosne pod tursku okupaciju 1463. godine. Turci su zarobili njezinih dvoje djece te ih odveli u roblje i preveli na islam. Katarina se uspjela spasiti bijegom u Dubrovačku Republiku, a zatim je utočište našla u Rimu, gdje je ostala do smrti. Sa sobom u progonstvo ponijela je i sve kraljevske oznake (i krunu) koje su se prenosile s kralja na kralja, simbole kraljevske moći, a sve to govori u prilog činjenici da je ona, zapravo, bila posljednji personalni simbol kraljevstva. U oporuci je napisala da Bosansko Kraljevstvo prenosi na svoju djecu ako se ikada izbave iz ropstva i budu odana katoličkoj vjeri, a ako se to ne dogodi, onda tadašnjemu papi Sikstu IV., odnosno Svetoj Stolici. Kako se djeca nikada nisu vratila, Bosansko Kraljevstvo ostavljeno je Kraljevstvu Božjem (Svetoj Stolici). Njezin grob i danas je u Rimu, pokopana je u crkvi Aracoeli.U Katarininu čast već tradicionalno održava se hodočašće u kraljevski grad Bobovac. Tako je bilo i protekloga vikenda. Kardinal Puljić naglasio je da, zbog iskrivljivanja povijesti i nijekanja prava na Bosnu i Hercegovinu Hrvatima katolicima, upravo na tom povijesnom mjestu “želimo se vratiti povijesnim korijenima i pokazati kako je ovo i naša domovina”. Katarina Kosača svih ovih stoljeća bila je dio katoličkog identiteta koji je opstao u suživotu s drugima vjerama. I ostala je simbol povezanosti Hrvata sa Svetom Stolicom. Kraljičina kruna uljepšava tu zlatnu vezu.•
