Nakon što se isplakao, Josip se očituje zbunjenoj braći. Reče im: "Ja sam Josip" (Post 45,3). Braća su zanijemila. Nisu mogla ni jednu riječ izgovoriti. Pozvao ih je da mu se približe. Nastavi im se otkrivati: "Ja sam Josip, vaš brat: onaj koga ste prodali u Egipat" (Post 45,4). Vidio je u kakvu su stanju bili kad su slušali te riječi koje su ih mučile. Uznemirili su se. Mogli su očekivati osvetu ili nešto slično. Što im je sve prolazilo kroz glavu tih trenutaka? Sigurno su im se vratili slike kad su ga htjeli iz ljubomore ubiti. Pozvao ih je da se ne uznemiruju i ne okrivljuju sebe. On je sada iz druge perspektive gledao na ono što su oni uradili njemu. On je u svemu tome vidio Božji plan. Smatrao je kako ga je vodila Božja ruka kroz sve te nevolje. Objasnio im je kako će još biti gladi pet godina. U nevoljama s braćom i na dvoru zapovjednika faraonove tjelesne straže Potifara Josip je gledao Božje djelo. Kroz te nevolje došao je toliko visoko u društvu da je postao gospodar nad svim faraonovim domom i vladaocem – današnjim rječnikom rečeno predsjednikom vlade - cijele tadašnje faraonove države.
Zatim, upućuje braću žurno kući zbog oca Jakova. Po njima šalje ocu poruku da brzo dođe k njemu u Egipat. Htio je da mu otac i braća sa svojim obiteljima i blagom budu blizu. Namijenio ih je nastaniti u Gošen. Želio je da mu prenesu poruku o svemu što se s njim zbivalo te kako je na visokom položaju. Braća su bila brzo spremna za povratak.
Prije polaska Josip zagrli brata Benjamina te obojica zaplakaše: "Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu se oko vrata (Post 45,14). Plakao je i dok se pozdravljao s ostalom braćom: "Izljubi zatim svu svoju braću, u naručju im se rasplaka" (Post 45,15). Ipak, nisu se mogli tako brzo rastati. Nastavili su još razgovarati.•
