Josipu je bilo trideset godina kad ga je faraon postavio za upravitelja Egipta. Nakon preuzimanja službe putovao je po cijeloj zemlji. Upoznao je narod i prilike u zemlji. Znao je upravljati. Onih prvih sedam godina, "rodnih", prikupljao je žito u svim krajevima kako bi osigurao hranu za sedam "gladnih" godina. U međuvremenu Josip je oženio Asenatu. Dobili su dvojicu sinova. Nadjenuli su im imena Manaše i Efrajim. Nakon sedam "rodnih" godina nastupila je glad u svim okolnim zemljama osim u Egiptu. Faraon je bio vjerovao kako je Josip osigurao dovoljno žita za narod, zato je ljude slao njemu. Nestalo je žita i u kanaanskoj zemlji, u krajevima u kojima su živjeli Jakov i njegovi sinovi. Jakov se naljutio na sinove što ne idu tražiti žito u Egipat. Reče im: "Što zurite jedan u drugoga? Čujem da ima žita u Egiptu. Otiđite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo" (Post 42, 1-2).
Desetorica Jakovljevih sinova došla su u Egipat nabaviti žito. S Jakovom je ostao najmlađi sin, Benjamin. On je bio pravi Josipov brat. Jakovljevi sinovi, kad su došli pred Josipa, nisu ga prepoznali. Poklonili su mu se. Ali on je prepoznao braću. Sjetio se i sna o njima zbog kojeg su ga zamrzili kad je njemu bilo sedamnaest godina. Josip se nije još otkrivao braći. Obraćao im se oštrim riječima. Počeo je razgovor s njima pitanjem: "Odakle dolazite?" (Post 42, 7). Oni su se predstavili. Rekli su tko su, odakle su i zašto su došli u Egipat. Josip je nastavio s njima oštro razgovarati. Reče im: "Vi ste uhode, došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje" (Post 42, 9). Oni se počeše pravdati. Rekli su mu kako su svi braća te kako nisu uhode, nego pošteni ljudi. Josip ih još oštrije napadaše govoreći kako su uhode. Oni su mu počeli pričati kako su oni braća i kako ih je bilo dvanaest te da je najmlađi brat, Benjamin, ostao s ocem, a jednoga (Josipa) više nema. Josip im reče oštro treći put kako su uhode. Dopustio im je, ako žele opovrgnuti njegovu tešku optužbu, da dovedu najmlađeg brata Benjamina u Egipat. Josip zatvori braću u zatvor na tri dana. Treći dan ih obiđe u zatvoru i predloži da jedan ostane u zatvoru dok ostali ne dovedu Benjamina. Braća su počela među sobom razgovarati kako im se vraća osveta zbog toga što su oni zamrzili, zatvorili i prodali Josipa. Nisu znali da ih Josip razumije. Osobito je bio snažan Rubenov prigovor. Podsjetio ih što im je on govorio prije nego što su Josipa ubacili u čatrnju i prodali Jišmaelcima. Josip nije mogao izdržati. Izašao je van i zaplakao. Kad se isplakao, vratio se među braću i odredio da u zatvoru ostane Šimun, a ostali se vrate kući vozeći žito. Napunio im je pune vreće žita. Na vrhu vreća ostavio im je novac kojim su bili platili žito.
