Francuski politički mislilac i pisac Montesquieu kazao je da su sretni narodi koji imaju dosadnu povijest. A povijest naroda na brdovitom Balkanu daleko je od dosadne, a više je nego krvava. Winston Churchill, britanski državnik i nobelovac, rekao je da Balkan proizvodi više povijesti nego što može konzumirati. Ima je za izvoz, a prečesto je uvozi! Nepodnošljiva lakoća zaborava, ali i još dosta toga, tjera na ponavljanje. Možda i zbog toga što je ponavljanje majka znanja po logici stroge učiteljice, pa tako i mučiteljice, života. Previše toga u povijesti ovih prostora ponovilo se više nego tragično, a dojmilo se grotesknim i apsurdnim.
Poznato je to da je Bosna šaptom pala pod Turke, ponajviše zbog nesloge tadašnjeg plemstva, a potom je pala i Humska zemlja koju nazvaše Hercegovinom - Osmanlije su osvojena područja često nazivali po poraženom vladaru, pa tako Hercegovinu po hercegu (Kosači). Na prostoru srednjovjekovne Bosne i Zemlje humske živjeli su mahom katolici, o čemu svjedoče katoličke biskupije i franjevačka provincija Bosna Srebrena. Vrhbosanska nadbiskupija utemeljena je početkom 11. stoljeća, kad i Trebinjska. No, kad je Uroš I. Nemanjić 1253. protjerao trebinjskog biskupa, koji se sklonio na otočić Mrkan kod Cavtata, biskupija je dobila naziv Trebinjsko-mrkanska (danas je mostarski biskup apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski). Osmanlije su porušili oko 400 katoličkih crkava te 36 od 39 samostana! Prema prvim turskim popisima stanovništva, na osvojenim prostorima Bosne i Hercegovine katolici su činili golemu većinu, a par stoljeća potom došli su na 11 posto. U vrijeme velike kuge od 1814. do 1818. broj katolika, uglavnom Hrvata, pao je na samo 57.000! Za stoljeće i pol narastao je tisuću i petsto posto, odnosno 15 puta. Hoće li se nešto slično ponoviti, ovisi o mnogo toga.
Turci su osvajali Balkan, doprli čak do Beča, a obranio ga je Nikola Jurišić, hrvatski plemić i vojskovođa, rođen u Senju. Tada zapadna Europa nije baš mnogo marila za Balkan, ali ni za središnju Europu, pa je često zbog toga plaćala visoku cijenu, a plaća i danas. Stalno treba ponavljati to da je današnja Bosna i Hercegovina dobila granice utemeljene mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. i mirom u Požarevcu 1718. nakon ratova Turaka protiv Austrije i Mlečana te da je ime dobila na Berlinskom kongresu 1878. BiH je potpala najprije pod austro-ugarski protektorat, a današnji poluprotektorat može se pojmiti i kao neki oblik ponavljanja povijesti. Godine 1908. stiže aneksija, ali i šest godina potom Sarajevski atentat, okidač za Prvi svjetski rat, koji je bio uvod u Drugi. Prostorom BiH nije se igrati, i nakon Gavrila ostali su neki stari principi, hranjeni iz Moskve i Beograda. No, često Europa nepodnošljivo lako zaboravlja tu povijesnu istinu. Valja u vidu imati i činjenicu da su obje Jugoslavije bile talionica formiranih nacija na tom prostoru, pa bi sve što bi sličilo tim dvjema tvorevinama bilo najava novih tragedija.
Nije se igrati ni odlukama ZAVNOBiH-a, ali ni avnojskim granicama. Ne smije se zaboraviti Miloševićeva agresija i krvav rat, ali i pogubnost sukoba Hrvata i Bošnjaka. Političko Sarajevo prečesto zanemaruje prevažnu ulogu Hrvatske u obrani BiH. Bez Splitskog sporazuma koji su potpisali Tuđman i Alija Izetbegović ne bi bile moguće vojne pobjede nad Miloševićevom armadom u BiH, a samim tim i Mirovnog sporazuma u Daytonu. Što je podsjetilo na riječi fra Grge Martića izrečene u 19. stoljeću: "Teško narodu bez ljubavi bratske, kao i Bosni bez zemlje Hrvatske!"
No, ne smiju se zaboraviti izigravanja raznih potpisanih sporazuma iz 90-ih godina. Mnogo toga što je Alija Izetbegović dogovorio i potpisao nepodnošljivo lako je prekršio. Slično je bilo i s Izetbegovićem mlađim. No, Bakir je na bošnjačkom političkom spektru pao u sjenu, valja vjerovati da će novi legitimni politički predstavnici Bošnjaka biti vjerodostojniji, realniji u prihvaćanju daytonske formule 3 – 2 – 1 (tri konstitutivna naroda, dva entiteta, jedna država). Hrvatsko i bošnjačko zajedništvo jamac je opstojnosti BiH i snažna brana protiv separatizma. Bošnjačke političke strukture konačno moraju biti svjesne činjenice da se separatizam iz Banje Luke hrani unitarizmom iz Sarajeva. Sarajevski unitaristi i banjolučki separatisti ponašaju se kao Mujo kad je tražio vjenčani list. Upita ga Fata što traži, a Mujo joj objasni:
- Tražim vjenčani list da vidim dokad vrijedi!
Prijatelji BiH ne smiju zaboraviti činjenicu da su neki svjetski centri moći činili velike pogreške u tumačenju slova i duha Daytona te mijenjali temelje njegove strukture. Sjetimo se samo Petritschevih amandmana i Barryjevih izbornih pravila, koji su eliminirali legitimne predstavnike bh. Hrvata iz vlasti. Bez Hrvata, vezivnog tkiva BiH, nema europske BiH. Nadamo se da nitko od političkih predstavnika triju naroda neće izigrati najnovije dogovore. Hrvatska strana sigurno neće.
Ne smije se izvrgavati i ismijavati potpisano ako BiH kani u EU. Valja se prisjetiti zaborava vozača autobusa na relaciji Sarajevo – Zenica i klinca u njemu koji zamoli vozača da ga probudi u Semizovcu. No, vozač je zaboravio i autobus je stigao gotovo do Zenice. Sjetio se klinca i reče putnicima:
- Dragi putnici, zaboravio sam probuditi onog klinca u Semizovcu. Što ćemo sad?
Putnici se slože oko toga da se autobus vrati u Semizovac. Kad je autobus s putnicima stigao u Semizovac, vozač probudi klinca, a on izvadi čokoladu iz torbe. Vozač mu reče:
- Evo nas u Semizovcu, što radiš sad s tom čokoladom?
- Mama mi je rekla da je ne smijem načeti prije Semizovca – objasni klinac.
