Pandemija koronavirusa te ruska agresija na Ukrajinu i "pripadajuća" energetska kriza učinile su svoje. No, nadamo se da će se inflacija nekako obuzdati, da će se kamatne stope vratiti na podnošljivu visinu, što će omogućiti gospodarski rast i spriječiti recesiju. Najugledniji svjetski makroekonomisti strahuju i od moguće stagflacije – stanja kad gospodarsku stagnaciju prati inflacija. Po nekima bi pohlepa povlaštenog sloja kapitalista mogla čak ugroziti kapitalizam, a samim time i – demokraciju.
BiH je po mnogo čemu specifična, pa tako i kad je sve ovo u pitanju. Nevjerojatno je to da je BiH među najsiromašnijima u Europi, a ima najviše cijene važnih prehrambenih proizvoda. Pritom su bh. građani u prosjeku među – najdebljima. U BiH oko 45 posto prosječne plaće odlazi na hranu, a u razvijenim europskim državama izdvajanja za hranu iz prosječne plaće gotovo su zanemariva. Jedni za visoke cijene hrane u BiH okrivljavaju trgovce pa kažu:
- Kad bi naši trgovci stigli u Saharu, treći dan bi poskupio – pijesak.
Trgovci kažu da nisu oni krivi jer konkurencija na tržištu regulira cijene. Potvrđuje se pravilo po kojem siromašne zemlje ne smiju zanemarivati domaću poljoprivredu. Nedopustivo je to da je u BiH polovina obradivih površina neobrađena, da je stočni fond u strmoglavom osipanju. Kad smo jednog travnja putovali kroz bogatu Francusku, raspoloživo obradivo zemljište koje smo vidjeli bilo je obrađeno. Sve je smrdjelo od osoke od koje će kasnije sve mirisati. Na sve strane bila su stada. Vjerojatno francuske vlasti daju velike poticaje poljodjelcima i stočarima jer znaju što znači domaća proizvodnja hrane, koja nije samo ekonomsko i socijalno pitanje već i strateško i – sigurnosno. Mogu vlasti imati milijarde i milijarde, građani mogu ogladnjeti ako je država bez domaće proizvodnje hrane, a zatvore se granice iz bilo kakvog mogućeg razloga. Novac se ne može jesti.
Statistički pokazatelji su neumoljivi i porazni za BiH, koliko god statistički podaci nalikovali na kupaći kostim – puno toga otkriju, a najvažnije sakriju. Po onoj znanoj: "Ti jedeš meso, a ja kupus, prosječno, dakle, jedemo sarmu!" Koliki utjecaj na mnogo toga može imati rast cijena, govori i fora: "Zbog cijena mesa i u Bosni postoji burek sa sirom!" Bivalo je i obrnutih slučajeva. Kad je prije desetak godina naglo skočila cijena brašna i proizvoda od brašna, jedan zajedljivi gost u buregdžinici prigovori gazdi:
- Što je ovo, sve samo meso, nigdje tijesta.
No, aktualizirala se i ona nezgodna zgodna na tržnici:
- Skupa ti ova paprika - reče jedna gospođa prodavačici povrća.
- Nije paprika skupa, nego si se ti loše udala - zajedljivo uzvrati prodavačica.
Kad zavladaju nevolje, ljudi su ljuti na sve i svašta, i na krive i na nevine. Sjetismo se jednog razgovora (ne)ugodnog na drugoj tržnici:
- Previše ti je ljut onaj luk što sam kod tebe jučer kupila - reče jedna gospođa proizvođaču povrća.
- I ti bi, moja gospoja, bila ljuta da ti je kao u luka glava u zemlji, a noge u zraku - uzvrati joj proizvođač luka.
Vlasti u BiH shvatile su to da se više pozornosti mora pridavati domaćoj proizvodnji hrane. Ako se puno novca mora dati za skupe uvezene prehrambene proizvode i domaće proizvode proizvedene bez dovoljno poticaja, logično da nestane novca za druge robe i usluge, nove stanove i kuće te još puno toga. Nije dobro da ista porezna opterećenja budu na kruh nasušni i automobil bijesni ili na nakit obijesni.
Uz ustavne reforme, valja pristupiti i drugim reformama kako bi se BiH približila Europi. U toj Europi i razvijenom svijetu cijene hrane 12 mjeseci zaredom padaju, a u BiH i dalje rastu. Vlasti ne smiju biti zadovoljne činjenicom da više cijene bolje pune proračune. Nadamo se da s tim reformama neće biti kao s takozvanom privrednom reformom 60-ih godina prošlog stoljeća u bivšoj državi. Kad su pripadnici tadašnje socijalističke vlasti pitali duhovitog hercegovačkog seljaka kako mu se svidio govor Josipa Broza o toj reformi, odgovorio je:
- Plive puno, zrna malo!
Odgovorni za puno toga u današnjoj državi uvjeravaju građane da će sutra biti puno bolje. Građanima ne preostaje ništa drugo nego vjerovati kao Haso Muji.
- Bi li ti jeo graha od jučer? - upita Mujo.
- Bih, kako ne bih - odgovori Haso.
- Onda navrati sutra - reče mu Mujo.
