Matej u dvanaestom poglavlju piše kako su Isusu doveli slijepog i nijemog čovjeka. Isus ga ozdravi. Taj čovjek, nakon što ga je Isus ozdravio, počeo je gledati i govoriti. Narod koji je bio tu nazočan divio se Isusu. Pitali su se: “Da nije ovo Sin Davidov?” (Mt 12,23) Farizeji su dobro gledali što se događa i slušali što narod govori. Htjeli su zaustaviti njihovo razmišljanje i govor o Isusu. Isusovu moć pripisuju đavlu: “Ovaj izgoni zle duhove uz pomoć Belzebula, poglavice zlih duhova” (Mt 12,24) Isus je dobro poznavao farizeje i njihove misli. Govori im iskustvo kako ni jedna obitelj i ni jedan grad, ako su u sebi podijeljeni i nesložni, neće opstati. Kad bi bila točna tvrdnja farizeja, onda je i sotona u sebi podijeljen i njegovo kraljevstvo neće opstati. Isus postavlja pitanje farizejima: “Ako ja doista Belzebulom izgonim zle duhove, čime ih izgone vaši sinovi?” (Mt 12,27) Naglašava kako on čini dobra djela i ozdravlja bolesnike Duhom Božjim. To su znakovi kako je došlo k njima kraljevstvo Božje.
Isus nastavlja razgovor s njima novim pitanjem: “Ili, kako može netko ući u kuću jakoga i oteti mu pokućstvo ako toga jakog prije ne sveže?” (Mt 12,29) U svojem razgovoru s njima Isus kaže kako će se svi grijesi oprostiti osim hule na Duha Svetoga: “Zato će se, kažem vam, svaki grijeh i hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti nikada.” (Mt 12,31) Ovu svoju izjavu ističe govoreći kako se grijeh protiv Duha Svetoga neće oprostiti “ni na ovom svijetu ni na drugome”. Mnogi su raspravljali koji je to grijeh ili hula protiv Duha Svetoga. Neki kažu - to je “uporno pripisivanje Božje moći đavlu”. Drugi: “Vrijeđati Duha Svetoga znači svjesno nijekanje spoznate i očite istine”. Ako je nešto dobro, onda trebamo priznati da je dobro. Dobro je od Duha Svetoga. Ako je nešto zlo, onda trebamo priznati da je zlo. Zatim ponovno Isus pita: “Kako možete govoriti dobro kad ste zli?” (Mt 34). Slijedi snažan govor kako čovjek iz svoje riznice (srca, nutrine) iznosi ono što je u njoj. Ako je čovjek pun dobra, onda to dobro iznosi svojim riječima i djelovanjem. Ako je čovjek pun zla, onda će i njegove riječi i djela biti zla. Zatim, Isus naglašava koliko su važne naše riječi i koliko u sebi imaju snage. Potiče da se izgovaraju nekorisne riječi. Kaže kako će nas naše riječi opravdati ili osuditi.
