Referendum u Kataloniji mogao bi izazvati domino-efekt. No, postoji li u katalonskom referendumu ustavno-pravni defekt koji bi mogao dovesti u pitanje domino-efekt. Postavlja se pitanje tko se sve i kako može odcijepiti, a tko je i zašto cijepljen protiv odcjepljenja. Koji narod, ili dio neke države, ima pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja, a koji nema? I zašto?
Jedni se mogu odcijepiti, drugi ne mogu. Pa se jedni ponašaju po onoj da je politika umijeće mogućeg, drugi po onoj da treba biti realan i tražiti nemoguće, a ima i onih koji kažu ovako:
- Svatko normalan učinio bi isto, ali ja nisam svatko, a nisam ni normalan!
Državne granice kroz povijest mijenjale su se oružanom silom, silom političkih (ne)prilika, interesima jakih, upornim i strpljivim borbama slabih, upornim pregovorima, Božjim davanjem, trpljenjem, strpljenjem, pameću… Na brdovitom Balkanu i raznim marifetlucima, nametanjima, podmetanjima, lažama i paralažama, diplomatskim i nediplomatskim blamažama. Pa se stvorio balkanski Gordijski čvor. Kojeg na svoj način žele riješiti i daidža s Bospora, i baćuška s ruskog dvora, i Ujak Sam preko oceana, ali i teta Angela iz Berlina. No, ne treba zaboraviti ni Kinga iz Pekinga koji onako šutom pravi novi put svile balkanskom rutom.
BiH je opet priča za sebe, a o njoj se naveliko priča na sve strane svijeta. Postavlja se pitanje kojem će se prikloniti carstvu. S Mjeseca se vidi kako zasad jedni vuku prema Bosporu, drugi prema Uralu, a treći Bruxellesu i Washingtonu. Ako kani ostati cijela, BiH konačno jedanput mora odabrati jedan put. Svi se kunu u europski, a previše njih stvarno radi na potkopavanju toga puta i asfaltiranju nekih stranputica. Ili naivno misle da će uspjeti u (ne)mogućoj misiji koja sliči novovjekoj bajci o dobrom poslu. Otac, naime, reče sinu:
- Oženit ćeš djevojku po mome izboru.
- Ali ja sam već odabrao – uzvrati sin.
- Ali ja sam tebi odabrao kćerku Billa Gatesa – nastavlja otac.
- E, ako je tako, to je već nešto što se ne odbija. Ali, čisto sumnjam da bi ona pristala udati se za mene – kaže sin.
- Ništa ne brini, sine – reče otac i ode kod Billa Gatesa i reče mu:
- Gospodine Gates, imam idealnog muža za vašu kćer.
- Moja kćer nije baš za udaju – usprotivi se Bill Gates.
- Ali mladoženja je potpredsjednik Svjetske banke – nastavlja.
- E, to onda mijenja stvar – složi se Gates.
Potom čovjek ode kod predsjednika Svjetske banke i reče mu:
- Predlažem vam sposobnog mladića za mjesto vašeg potpredsjednika.
- Ja već imam viška potpredsjednika, još jedan bio bi više nego previše – uzvrati predsjednik Svjetske banke.
- Da, ali taj mladić je oženjen kćerkom Billa Gatesa – nastavlja ovaj.
- E, ako je tako, neka sutra dođe na posao – reče predsjednik Svjetske banke.
Europske bajke su bajke, a s istoka odjekuju balalajke. Čuju se i talambasi s jugoistoka. No, možda s BiH i njezinim putom bude nešto slično nezgodnoj zgodi s mladim građaninom BiH koji je odselio u Ameriku, ostavivši suprugu i roditelje, te im poručio da na njega više ne računaju. Njegovi roditelji jako su cijenili nevjestu i dalje su je smatrali svojom. Jednom popričaju s njom o tome što bi to njezina muža i njihova sina moglo natjerati na bijeg u Ameriku, a nevjesta predloži svekrvi da njih dvije same o tome popričaju u njezinoj spavaćoj sobi. Znatiželjni svekar ih preduhitri i brzo legne pod krevet kako bi čuo to što će njih dvije pričati.
- Jesi li ti, nevo, možda malo “šarala”, imala kakvu aferu s nekim drugim? – upita je svekrva.
- Ma, bila je u pitanju jedna kratka, naivna, beznačajna vezica s nekim tipom. Grizla me savjest i sve sam ispričala mužu, nisam htjela da postoji ikakva tajna među nama – prizna nevjesta.
- Budalo jedna, što si mu išta kazivala? Ja sam više puta prevarila ovoga svoga muža, ali nikad mu ništa nisam priznala – reče joj svekrva.
- Još jedan za Ameriku – viknu njezin muž ispod kreveta.
Pitanje je: Što je bolje, istina ili laž? Odgovor je možda – u sredini! Ili u onoj: Tko prizna, pola mu se prašta, a tko ne prizna, prašta mu se sve!
