Što naše reakcije na događaje u Europskoj uniji govore o nama samima? Puno toga. Primjer prvi: zakotrljala se ideja o izradi digitalne europske potvrde o cijepljenju ili negativnom testu ili oporavku nakon preboljelog COVID-19, dakle potvrde koja bi bila prepoznatljiva i lako vidljiva diljem EU, što bi olakšalo putovanja. I reakcija Estonije je, na primjer: super, iznijet ćemo neke konstruktivne ideje u toj raspravi jer mislimo da znamo kako to najbolje izvesti. Reakcije Hrvatske, barem u javnom prostoru: zašto nas sad EU gnjavi time, znamo mi dobro da to nema šanse da profunkcionira... Nema veze što će isti taj hrvatski komentarijat poslije zdvajati nad nepravdom da nas je neka bivša sovjetska republika prestigla u razvoju, i sasvim se ozbiljno pitati (bez samorefleksije, naravno) zašto digitalno društvo u Hrvatskoj nije razvijeno kao u Estoniji.
Primjer drugi: države članice koje su prije pola godine same, svojom voljom, odlučile propustiti priliku da kupe onoliki udio Pfizer/BioNTechova cjepiva koliko im pripada po udjelu u ukupnom broju stanovnika EU sada imaju problem. Kladile su se više na AstraZenecu, koja isporučuje tek 30-ak posto ugovorenih količina svog cjepiva, pa sada zaostaju za drugima i za prosjekom EU. I pojave se dva pristupa rješavanju tog problema. Prvi pristup je hiperventiliranje austrijskog kancelara Sebastiana Kurza, koji praktički optuži EU za nepravdu i tobožnje zakidanje iako su same države, pa i njegova, odlučile tako kako su odlučile. I glumi da je tek sad saznao za razlike u brojkama premda te brojke ima svaki dan na stolu i premda je njegov stručnjak potpredsjednik upravljačkog odbora u kojem sjede predstavnici svih 27 država i na kojemu dogovaraju sve detalje o isporuci zajednički nabavljenih doza. Drugi pristup je Plenkovićev, koji se pojavio u Bruxellesu da bi tiho riješio problem i povećao isporuke Hrvatskoj, ali nije to činio optužujući druge za posljedice svojih odluka, nego konstruktivno, s ciljem da se problem riješi, a ne da se svi posvade a problem ostane. Simpatije hrvatskog komentarijata će, naravno, biti na strani onog koji hiperventilira, dramatizira, pa makar i lažno i kontraproduktivno, ali gdje je buka i graja, tu nas nešto iskonski vuče, na tu stranu. Radije nego ondje gdje se nešto rješava mirno, staloženo i bez drame, što ćemo usput rado i ismijati: haha, kakav je to uopće glup koncept dedramatiziranja, daj ti nama dobru staru mitomaniju – to je takav mentalitet.
A, vidite, u trenucima dok ovo pišemo u Bruxellesu se pronalazi rješenje za taj problem disproporcije u distribuciji doza cjepiva, a prijedlog koji je na stolu (premda još nije prihvaćen) ide za time da od 10 milijuna doza Pfizer/BioNTechova cjepiva – čiju je isporuku Komisija u pregovorima uspjela ubrzati s jeseni/zime na drugi kvartal (koji počinje već za tjedan dana) – Hrvatska dobije između 1 ili 1,4 milijuna doza. Slože li se sve države članice s tim prijedlogom, bit će to izvanredna vijest, još jedan veliki primjer europske solidarnosti. Već danima upravljački odbor za cjepiva sastanči na tu temu, imali su sastanke i u subotu i u nedjelju, a stvar zapinje ponajprije zato što je takva vrsta pomoći u cjepivu politički vrlo osjetljiva, a potom i zato što mnoge države članice ne misle da bi trebalo pomoći Austriji – upravo zbog načina na koji je Kurz zloupotrijebio tu priču. Svi će se složiti da treba pomoći ostalima iz te šestorke, dakle zemljama koje imaju stvarno veću rupu u dosad isporučenim količinama, ali ne i Austriji, koja nema toliku rupu i koja ima kancelara koji je odabrao pomalo destruktivan pristup.
Stvar još nije gotova, ali pristup premijera Plenkovića mogao bi se vrlo lako pokazati kao pametniji i orijentiran prema postizanju rezultata. Europska solidarnost funkcionira, države poput Hrvatske mogu računati da u EU svi stojimo zajedno i u dobru i u zlu. Ali to, naravno, ne mora nužno uvjeriti one najpametnije među nama kojima se ne da uopće uputiti u to što se zaista događa, kako problemi nastaju i kako se rješavaju, jer oni znaju da ništa ne valja i da nikad neće ni biti bolje, pa se ne treba ni potruditi. Tko takve razuvjeri, odmakne od predrasuda i približi stvarnom svijetu, učinit će veliku uslugu ovom društvu.
