Možda je usporedba s Vukovarom i neumjesna, iako što se žrtava tiče apsolutno nije, ali baš kako to sada HUBOL-u, odnosno liječnicima na prvoj crti obrane od virusa poručuje član Vladina znanstvenog savjeta znanstvenik Gordan Lauc da zdravstvenom sustavu ne prijeti kataklizma i kolaps, tako su nekako u ovo vrijeme prije 30 godina i branitelje Vukovara uvjeravali da se neće dogoditi ono što se dogodilo. Lauc puca od zdravlja, a i da ima zdravstvenih problema sigurno ne bi bio jedan od onih mnogobrojnih Hrvata koji imaju priliku iz prve ruke upoznati se s onim što muči prosječne Hrvate kad trebaju zdravstvenu uslugu, ne samo u doba koronavirusa. Istraživanje profesorice Ane Marušić govori o sposobnosti hrvatskog zdravstvenog sustava da reagira na stresne situacije u vrijeme rata, potresa i epidemije, ali to istraživanje baš ništa ne pokazuje u odnosu na ono o čemu govori priopćenje HUBOL-a, koje Lauc očito nije, a niti može razumjeti jer ponavljamo nema osobnog iskustva s hrvatskim zdravstvenim sustavom. Stoga nije niti upoznat s problemima pacijenata o kojima HUBOL govori, a i s profesionalnim frustracijama s kojima se zdravstveni djelatnici suočavaju zbog toga što nemaju slobodnih bolničkih kreveta, specijaliziranog osoblja za liječenje oboljelih od COVID-a 19 i što se neminovno u sustavu, i zbog nužnih improvizacija događaju začepljenja i odgode dijagnostičkih i drugih usluga.
Lauc sigurno ne spada u skupinu onih koji sve te probleme za svoje bližnje, obitelj i prijatelje, premošćuju “jednim telefonskim pozivom upravi bolnice, bez obzira trebaju li cijepljenje, testiranje ili liječenje”, ali sigurno je i on jedan od onih koji ne čekaju na zdravstvenu uslugu u redovima. Zato je zapravo neumjesno da u ovim okolnostima i on na takav način reagira na priopćenje HUBOL-a. Jer to što nam je zdravstvo u određenim segmentima bolji dio društva, zapravo ništa ne govori o sustavu. Tu je situacija vrlo slična onoj koju imamo u pravosuđu, koje je kako mnogi tumače za neke jedan od boljih segmenata u državi, a za “malog čovjeka” nesređeni odnosno sustav koji ne postoji i dio građana njegove su žrtve.
Lauc govori o zdravstvu sa stajališta elite, a HUBOL s gledišta “malog čovjeka”. K tomu, potpuno je netočno kad i sam priznajući da trenutno imamo puno oboljelih od Covid-19, navodi na svom Facebooku “no to je još uvijek daleko ispod brojeva od prošle jeseni i možemo biti sigurni da te brojeve hospitaliziranih nećemo imati ove godine. Pandemijski marketing može zazivati kataklizmu koliko god želi, no to se naprosto neće dogoditi”.
Štoviše, upravo broj hospitaliziranih i smrtnih slučajeva je ono što je, uz stalni porast broja zaraženih, potaklo HUBOL na reakciju. U bolnicama nam je sada 1496 Covid-pacijenata, a lani je bilo na isti datum 1097, 183 na respiratoru lani 81, i protekla dva mjeseca umrlo je 2,6 puta više oboljelih nego lani. S tim da su trendovi loši jer je i protekli tjedan povećan broj mrtvih sa 142 iz prethodnog tjedna na 182, broj hospitaliziranih je za 327 veći i 39 je više osoba na respiratoru, uz to što je i broj zaraženih proteklog tjedna u porastu za 43,7 posto od 17.411 na 25.023.
Lani, u ovo vrijeme Lauc je već nekoliko puta najavljivao kraj pandemije, odnosno širio pandemijski optimizam, da bi u samo dva mjeseca u studenome i prosincu imali 3427 smrtnih ishoda povezanih s COVID-om. Nikad nećemo znati je li ušutkavanje “pandemijskog optimizma” moglo spasiti barem nekoliko stotina, ako ne i barem tisuću, dvije preranih smrti. Danska s 5,8 milijuna stanovnika imala je lani 1298 smrtnih slučajeva, a mi 3920. Danska je svjetski šampion testiranja (86 milijuna testova ili 14,7 milijuna testova na milijun stanovnika) i cijepljenja (85,8 cijepljenog stanovništva), pa i oni već desetak dana imaju dnevno više od tisuću zaraženih do najviše neki dan 1871. S tim da na dan kad smo mi imali 12.207 PCR testova, njihovo ministarstvo zdravstva objavilo je podatak o 98.454 te 29.053 antigenskih. Za Lauca je to rasipanje novca. Dok su oni protekli tjedan imali 1,8 do 2 posto potvrđenih među testiranima, mi smo ih imali od 31 do 38 posto. Proteklih tjedan dana smo peti od 47. europskih zemalja prema podacima Worldometera sa 6146 zaraženih na milijun stanovnika, a s 45 mrtvih na milijun stanovnika smo 11., pretekli smo čak i BiH (40), i odmah smo iza Srbije (51) i ispred nas su sve istočnoeuropske zemlje s kojima se očito trebamo uspoređivati a ne sa zapadnom Europom. Kako god, činjenica je da je Hrvatska 18. u svijetu i 12 od 47 europskih zemalja po smrtnosti od Covida na milijun stanovnika s tim da za razliku od Danske i drugih zemalja koje su sve vrijeme puno testirale pitanje je jesu li u našim brojkama sve smrti povezane s Covidom. Očiti je primjer Srbija. Njihovi službeni statistički podaci govore da su lani imali 13.991 smrtni slučaj više nego 2019. ili 13,9 posto, a do rujna ove godine 15.268 više nego lani ili 19,5 posto. A od Covida imaju 9955 mrtvih od početka pandemije, tek nešto malo više od nas. Od čega su ostali umirali, od Covida ili lošeg zdravstvenog sustava za Covida?
