Ovogodišnji Gumbekovi dani otvoreni su i zatvoreni predstavom "Mala zemlja za veliko platno" u Histrionskom domu. Autor joj je hrvatski filmski i kazališni redatelj Ivan-Goran Vitez, a izvodi je spretni glumac, a po potrebi i pjevač Borna Galinović. Iako predstava u kabaretskom stilu (glazbu za songove potpisuje Mario Mirković) satirički fulminantno propituje današnjicu hrvatskog filma te opasno pleše na rubu političke nekorektnosti (prepričavajući fiktivni filmski scenarij o Ivi Sanaderu koji igra picigin, a gdje bi drugdje nego u Splitu) nije izazvala neke veće turbulencije u hrvatskom medijskom i filmskom prostoru. Premda predstava postavlja logična i legitimna pitanja o sustavu koji iz godine u godinu proizvodi više nego pristojan broj filmova za više nego pristojnu količinu kuna, koje u kinima domaća publika zaobilazi u širokom luku, baš kao i selektori najvažnijih filmskih festivala u svijetu, čini se da su svi p(r)ozvani zadovoljni stanjem pa ih Ivan-Goran Vitez nije uspio isprovocirati. I natjerati na reakciju.
A taj je redatelj, čiji je zapaženi igrani film "Dopunska nastava" bio hrvatski kandidat u utrci za Oscar u kategoriji za najbolji strani film, rukavicu bacio svima, ponajprije HAVC-u, ali i propulzivnim hrvatskim kinoprikazivačima, razmaženoj hrvatskoj kinopublici, sve brojnijim hrvatskim glumcima, hrvatskim redateljicama i redateljima svih generacija (čiju je strukovnu udrugu i vodio u dva mandata), prodornim ili manje prodornim hrvatskim producentima, hrvatskim filmskim djelatnicima... Ivan-Goran Vitez u programskoj knjižici predstave "Mala zemlja za veliko platno" tako tvrdi da će hrvatsku kinopubliku na gledanje domaćeg filma privući samo onaj hrvatski film koji osvoji Oscar, Zlatnu palmu ili Srebrnog medvjeda. Za kinoprikazivače tvrdi da su im najbolji oni hrvatski filmovi koji ne skidaju gledanost američkim hitovima o superjunacima i čarobnjacima. Za hrvatske redatelje ističe da misle da treba napraviti hrvatsku komediju u kojoj će glavni muški lik biti muškarac u uniformi, a glavni ženski mlada državna službenica. Radnju treba smjestiti na jadranski otok i dobili ste i kino i festivalski hit! Po Ivanu-Goranu Vitezu, hrvatski glumci misle da domaći film ne može biti loš ako baš njih angažirate za glavnu ulogu. Za hrvatske filmske djelatnike tvrdi da im je dobar svaki hrvatski film na kojem im je isplaćena treća rata ugovora i prekovremeni radni sati, ili drugim riječima, nijedan. A za hrvatske producente da bi im bilo najbolje snimiti neki film čija izrada ne košta puno, a ne bi bilo loše da im na kraju ostane nešto novca kojim će kupiti tehničku opremu kako bi je na idućim projektima iznajmljivali sami sebi!? Za famozni Hrvatski audiovizualni centar Ivan-Goran Vitez tvrdi da im je svaki hrvatski film odličan dokle su god filmaši potrošili novac koji im je HAVC dao i vratili se za neko vrijeme po još novca za novi film, koji će biti još odličniji. Pa kako to onda još od Golikova davnašnjeg filma "Tko pjeva zlo ne misli" nije snimljen nijedan uistinu dobar hrvatski film, pita se pomalo posprdno i provokativno Ivan-Goran Vitez, intelektualac koji ne bježi od polemiziranja ni od postavljanja politički nepoćudnih i neprilagođenih pitanja. I hrabri filmski redatelj koji ne želi izbjeći "fajt" s vlastitom branšom, koja na godišnjoj razini potroši šezdesetak milijuna kuna, koliko je, primjerice, svemoćni HAVC 2019. godine potrošio na proizvodnju hrvatskog filma.
Naravno, ne može se od jedne kabaretske predstave očekivati evaluacija kvalitete cjelokupne hrvatske kinematografije ni ocjena kvalitete hrvatskih filmova posljednjih godina, pa i desetljeća. Ali, predstava koja se prigodno zove "Mala zemlja za veliko platno" i više je nego indikativan prikaz prilično mračnog stanja u kojem se hrvatska proizvodnja filmova, dakle hrvatska filmska industrija nalazi. Jer, brojni filmaši i dalje nisu zadovoljni radom HAVC-a ni njegovim konceptom, a neke su se saborske zastupnice doslovno polomile pokušavajući od Ministarstva kulture i medija iskamčiti koju kunu više za prijeko potrebnu restauraciju i digitalizaciju hrvatske audiovizualne baštine. Što užasno živcira i poznatog našeg filmskog redatelja Rajka Grlića. No pomaka nema. Nema dijaloga. Nema razgovora. Nema okruglih stolova. Nema ni polemika. A možda više nema ni suprotstavljenih strana. Možda su svi zadovoljni kvalitetom hrvatskog filma. A Ivan-Goran Vitez u predstavi "Mala zemlja za veliko platno" ima kabaretska priviđenja.
