U Hrvatskoj je u nekoliko tjedana cijepljeno 25 tisuća ljudi, što može biti dobar početak ako se cijepljenje ubrza da jedni ne izgube imunitet prije nego što ga drugi dobiju. Stanovništvo je još daleko od dana kad će biti kolektivno zaštićeno da se može vratiti normalnome životu. Vlasti su odredile redoslijed cijepljenja, da ne bi bilo suvišnih napetosti tko je prvi na redu. Na objavljene kriterije nije bilo primjedbi: zdravstvenome osoblju, za koje se s pravom kaže da je na prvoj crti bojišnice, te nemoćnim, bolesnim i starim osobama, dodani su, razložno, stradalnici s potresnoga područja i ljudi koji im nesebično pomažu. U cijeloj operaciji mora biti reda i poretka, da i s te strane građani budu sigurni i motivirani da se cijepe. U krizama, svi su posebno osjetljivi na nepravde i privilegije.
Na cijepljenje će još tjednima, možda i mjesecima, čekati i oni koji su se odlučili cijepiti, s uvjerenjem da nema boljeg načina da se oslobode pošasti koja drugu godinu zaredom muči cijeli svijet. Vjerojatno bi se većina, ako ne svi, iz toga korpusa cijepila već sutra, kad bi im cjepivo bilo na raspolaganju. U Hrvatskoj cijepljenje ne ide kao u Izraelu; naša država nema ni to značenje ni taj potencijal; prema kvotama koje određuje europska administracija, Hrvatska je u boljem položaju od Makedonije ili Albanije, a ravnopravna s članicama Unije. Baš zato je važno da ljudi koji se žele cijepiti imaju jamstvo da će ostvariti svoje pravo prema utvrđenom planu. Pred cjepivom svi bi građani trebali biti jednaki; lakše bi čekali da dođu na red, ako nitko ne ide preko reda. Može se razumjeti što su se Davor Božinović, Alemka Markotić i Krešimir Capak cijepili među prvima, da podijele rizik – ako rizika uopće ima – s ljudima kojima preporučuju da se cijepe. Kamere su uvijek dodatni motiv i u takvim stvarima. Razumjelo bi se da su se s predsjednikom Republike cijepili i predsjednik Sabora i predsjednik Vlade, da građani vide da se državni vrh ne plaši; dvojac s Markova nalazi se u grace periodu, pa je Zoran Milanović sam probijao sigurnosnu barijeru. Dobru bi poruku poslali i kardinal Bozanić, rektor Boras ili akademik Neidhardt, da se javno cijepe, ako nemaju neke zdravstvene ili druge razloge da izbjegavaju i cjepivo i kamere. Izuzeci ne bi smjeli ugroziti pravilo da su svi ljudi jednaki pred koronom. Nije jasno po kome su se ključu cijepili svi članovi Vlade koje prije toga nije imunizirala sama korona. Velika većina je u najboljim godinama, ne pokazuju zdravstvene probleme da bi ih zbog toga trebalo cijepiti prije građana koji su i stari i bolesni. Moglo se izuzeti Tomu Medveda, da u Petrinji može mirnije voditi obnovu grada i regije. Njegovi mlade kolege (i kolegice) nisu promovirali ideju ravnopravnosti. Moraju znati da su građani umorni od nepravdi; strah od privilegija nije puno gori od straha od korone. Ministri nisu na listi imunoloških prioriteta. Moglo bi se prihvatiti da se hoće zaštititi u obavljanju svoga posla. Ali, koliko dugih ljudi radi svoj posao u nesigurnosti, izloženi opasnostima zaraze: držeći se epidemioloških mjera, čekaju da i oni dođu na red, ili za koronu, ili za cjepivo. Šteta od takve demonstracije kod ljudi koji su alergični na privilegije može biti veća od koristi koju takva promocija može proizvesti. Cijepljenje je dovoljan privilegij svima koji misle da će im cjepivo vratiti izgubljene – ili oduzete – standarde života. Je li produktivno koristiti druge privilegije? Ne mora Bog uvijek sebi prvi bradu stvarati!
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
