U Hrvatskoj, BiH i šire na brdovitom Balkanu, još se prepričavaju Dinamove zgode i Arsenalove nezgode u Maksimiru pa je svastika na Poljudu pala u treći plan. U zaborav će brzo pasti i frka na derbiju Hajduk – Dinamo. Utakmica između londonskog Arsenala i zagrebačkog Dinama na Maksimiru maksimalno je pokazala i dokazala puno toga. Golovi koje je Dinamo dao Arsenalu potvrdili su onu biblijsku o Davidu i Golijatu, ali i onu novovjeku da se uz zalaganja bez laganja mogu praviti čuda. Pokazalo se da od Arseneova Arsenala jači arsenal može imati višestruko manje skup klub, da britanski klub koji ima osam puta skuplje igrače od hrvatskog može nasjesti na “jeftine” fore, sazdane od domaćeg talenta, htijenja, viteštva, ljubavi prema svome klubu, uz pomoć profesionalaca, ali baš profesionalaca, sa strane. Da se može ovo područje nositi s velikim svijetom, pokazao je i Amel Tuka, bh. atletičar koji se našao u konkurenciji najboljih atletičara Europe, košarkaški klinci također, a ima bezbroj primjera i u umjetnosti, znanosti, gospodarstvu, valjda će biti i u politici. Može se kad se hoće, pogotovo ako se pošteno sudi. Samo se ne smije zaspati na uspavljujućim lovorikama. Ne valja zaspati ni kad je izbjeglički val u pitanju. Možda veće izbjegličke kolone iz pakla Bliskog istoka krenu i bh. rutom i putom prema dalekom raju europskog zapada i sjeverozapada. Pomiču se schengenske granice, postavljaju se novi zidovi, stvaraju nova predziđa i zaziđa. Vode se umne rasprave o bezumnoj situaciji, pokušava se otkriti tko stoji iza manipulacija, koji i koliki “mani” (money) i koji pul je u pitanju i potpitanju.
Sjećanja na izbjegličke valove od prije dvadeset i nešto godina naviru, a povijest pamti velike seobe naroda i još puno toga u vezi s tim, a često i bez veze sa zdravim razumom. Zato valja postupati i s dušom i s razumom, i sa srcem i s mozgom. Nesretnicima s Bliskog istoka valja pomoći na njihovu putu prema mjestu pod mirnom kapom nebeskom, ali valja dobro otvoriti oči kako puno toga s Bliskog istoka ne bi postalo blisko Zapadu. I dok logika ponavljanja povijesti ponavlja novu seobu naroda, televizije slijede nelogično ponavljanje reality showa. Na televiziji ponovno reality show Big Brother, a na političkoj sceni i dalje ide BiH Brothers. Sve skupa čini show i jedinstvenu igru između bosanskohercegovačke braće Hrvata, Bošnjaka i Srba s jedne strane i skrivenog Velikog Brata od političkog zanata s druge strane. I dalje se na raznim forumima, cesijama, sesijama i sećijama raspredaju priče o nužnim reformama Ustava i Izbornog zakona u državi dvaju entiteta i triju etniciteta. Pa puno toga neugodnog podsjeća na razgovor ugodni:
- Imaš dva psa, jednom si dao ime Jedan, a drugom si dao ime Dva. Zašto baš imena Jedan i Dva?
- Pa ako mi ugine Jedan, imam Dva - objasni im.
Ništa manje o stanju u BiH ne govori i nedavno plasirana misao: Da bi jedna obitelj bila sretna, mora postojati ljubav, razumijevanje i najmanje dva računala. A treći bi bio kao naručen. No, kako trenutačno stvari stoje, a stoje li, stoje, BiH na svom putu u Europu ide kao Mujo s Fatom i starim fiatom. Policajac je primijetio kako vozilo vrluda malo lijevo, malo desno, i dade znak ‘stop’. Mujo se kleo da ništa nije pio, pa ni kavu pa mu se malo pridrijemalo, te da će nakon kave u najbližem ugostiteljskom objektu uz cestu voziti kao zmaj.
- Dobro, a vozi li vaša supruga? - upita policajac.
- I je i nije - odgovori Mujo.
- Kako to, i je i nije? - čudi se policajac.
- Ja vozim, a ona određuje smjer - objasni Mujo, pozdravi se s policajcem i krenu svojim krivudavim smjerom.
BiH naivno računa da će joj se smilovati ujak Sam preko velike bare i stara dama Europa te pogledati joj kroz prste. Kao što se posrećilo jednom bh. građaninu koji je bez nekih osobitih kvalifikacija dobio osobito dobro plaćen posao. Upitaše ga:
- Kako si dobio tako dobar posao?
- Zahvaljujući znanju? - odgovori im.
- Kakvom znanju? - čude se.
- Znam direktora - objasni im.

Ova kovanica prodaje se i za 35.000 eura. Imate li ju?