Svakog Velikog tjedna Hrvati se sjete one Krležine: "Što može mali hrvatski čovjek na europski Veliki petak?!" Europa tijekom stoljeća proživljava svoje kalvarije, ali i doživljava nova uskrsnuća. Hrvatski narod dio je Europe i proživljava njezinu trenutačnu sudbinu s nadom da će ponovno uskrsnuti. Da će joj njezini kršćanski temelji dati snage prebroditi sile mraka koje joj prijete. Valja se nadati da će Uskrs (u zapadnom kršćanstvu 9. travnja, a u dijela pravoslavlja tjedan dana kasnije) omekšati srca onih koji ne samo Europu već i čitav svijet stavljaju na muke, brigu i strah. Grmljavinu projektila u Ukrajini nastoje nadglasati prijetnje nuklearnim glavama.
Hrvatski narod u BiH treba imati čvrstu vjeru i biti jak, vjerovati u europsku perspektivu, nadati se jednakopravnosti i demografskoj obnovi. Prije gotovo šest stoljeća, prema tadašnjim popisima, na prostoru današnje BiH živjeli su uglavnom katolici, a onda ih je tijekom stoljeća bilo sve manje i manje. Krajem 17. stoljeća, u vrijeme rata između Turaka i Mlečana, zapadna Hercegovina bila se gotovo ispraznila. Prema povijesnim podacima, u vrijeme velike kuge od 1814. do 1818. godine broj katolika na prostoru BiH bio je pao na samo oko 60.000. Zvuči nevjerojatno. No, isto tako nevjerojatno zvuči i to da se broj katolika za stoljeće i pol povećao za čak 15 puta.
Agresija na BiH i ratni sukobi 90-ih natjerali su na napuštanje vlastitih ognjišta veliki postotak Hrvata. Sve nezavidniji položaj hrvatskog naroda u BiH, ekonomska i socijalna nesigurnost nagnali su, ne samo Hrvate, na iseljavanje u bogatije i uređenije države u zapadnoj Europi, pa je broj stanovnika BiH pao ispod tri milijuna. Još uvijek se više osoba iz BiH odseli nego što ih se doseli. No, ohrabruje činjenica prirodnog prirasta u nekim sredinama s hrvatskom većinom.
Hrvatske općine bile su u socijalističkoj nerazvijenoj BiH među najnerazvijenijima, zapošljavanje je za mnoge bila nemoguća misija, pa su brojni bh. Hrvati morali na "privremeni" rad u inozemstvo. Muževi su zarađivali europske valute, a supruge su u domovini odgajale djecu. Za Uskrs, Božić i Veliku Gospu muževi i očevi dolazili su doma. No, u novije vrijeme u dijasporu odlaze čitave obitelji. Mnogo se toga okrenulo na glavu - nevjerojatan je podatak da se iz Federacije BiH odselilo više žena nego muškaraca. Kako se povećava broj iseljenih, tako se povećava iznos deviznih doznaka iz dijaspore. Prema podacima Centralne banke BiH, od ukupnog iznosa tekućih transfera, na novčane doznake iz inozemstva odnosi se više od tri i pol milijarde konvertibilnih maraka, što je pola milijardi KM više nego godinu dana ranije, a čitavu milijardu više u odnosu na 2020. godinu. Koliko je eura stiglo po načelu "iz ruke u ruku", nitko ne zna. Nešto pošalju po nekome, nešto daju najbližima kad stignu u rodni kraj, a "ponešto" i potroše sami, tako da značajno sudjeluju u ukupnoj bh. potrošnji i BDP-u BiH.
Nekima se ponovno dopadne domovina pa se vrate ako im se ponudi koliko-toliko prihvatljiva plaća u konvertibilnim markama. Nekima se u inozemstvu nude visoke plaće, ali previše su vezani za svoju rodnu grudu. Što nas podsjeti na onaj razgovor ugodni između Hercegovca i brata poduzetnika u Njemačkoj, koji reče:
- Dođi, brate, kod mene, imat ćeš plaću od tri tisuće. Mogu ja naći Poljaka za dvije tisuće, ali volim tebi dati tri.
- Nađi ti Poljaka za dvije tisuće, a meni šalji tisuću - predloži mu Ero s ovoga svijeta.
Drugi odvraćaju svoje bližnje od odlaska u tuđi svijet. Bosanac koji živi u Norveškoj priča:
- U Norveškoj je jako hladno. Ja sam prije tri godine djeci napravio snješka i još se nije otopio, samo mrkvu mijenjamo.
Haso je kumu Muji darovao kožnu jaknu koju je platio gotovo 400 eura, a rekao mu da ga je koštala samo 200. Nakon nekog vremena Mujo nazove kuma Hasu i predloži mu:
- Šalji, kume, ovih jakni koliko god možeš, ja ovu utrapio za 250 eurića!
Jedan Hrvat Prpić koji je doručkovao u njemačkom restoranu našao se za istim stolom s Nijemcem. Nijemac reče:
- Mal Zeit! (nešto kao "Dobar tek!").
Prpić je mislio da se Nijemac predstavlja pa uzvrati:
- Prpić.
Tako je bilo i za ručkom:
- Mal Zeit! - reče Nijemac.
- Prpić - uzvrati Hrvat.
Kasnije je Prpić ekipi pričao kako je Nijemac arogantan, da mu se dva puta predstavljao. Objasniše mu da "Mal Zeit" znači nešto kao "Dobar tek". Nakon toga Prpić sjeda za stol za kojim je večerao Nijemac i poželi mu na njemačkom dobar tek riječima:
- Mal Zeit!
- Prpić - uzvrati Nijemac.
