Oko Isusa se okupilo mnoštvo. On ih poučava. Jasno i glasno reče koga se trebaju čuvati:
"Čuvajte se pismoznanaca". U njegovoj blizini kad je to govorio bili su i pismoznanci. Tko su bili pismoznanci?
"Pismoznanci su bili vrlo utjecajna skupina. Začeci te skupine sežu od vremena kralja Salomona. Nastali su od pismenih činovnika.
Bavili su se proučavanjem Mojsijeva zakona, morala i teologije, a poznavali su dobro i usmenu tradiciju. Posebno su ojačali svoj ugled nakon babilonskog sužanjstva. Ime pismoznanci se koristilo od 4. st. pr. Krista.
Isticali su se učenošću.
Nazivali su ih iz počasti rabbi (učitelji) od 70. godine pr. Krista. Bili su bliski farizejskoj skupini. Nakon razaranja hrama 70. posl. Krista i nestanka svećeničkog staleža njihov je utjecaj još više jačao u narodu". (I najveći komunikotor) Isus iznosi njihove karakteristike, rekli bi suvremenim načinom komunikacije njihov imidž: vole duge haljine, javne pozdrave na trgovima, prva sjedala u bogomoljama i na gozbama.
Nemaju mjere u uzimanju darova od vjernika. Dugo mole, ali ne što vole molitvu ili što su istinski pobožni ljudi, nego da ljudi vide kako oni dugo mole. Smatrali su kako im duge molitve daju za pravo tražiti darove za to.
Nakon tog kratkog izlaganja sjeo je Isus u hram i promatrao svijet.
Posebno je promatrao ljude oko mjesta na kojem su se ubacivali novčani darovi za poslužitelja i održavanje hrama.
Bogati ljudi su ubacivali mnogo, ali s namjerom da ih drugi vide. Oni su ubacivali od svoga suviška. Nikada nisu doveli u pitanje svoju materijalnu sigurnost. Ipak, Isus primjećuje i hvali jednu udovicu koja je ubacila malo, ali to je bilo sve što je imala.
Najmanje nije uvijek najmanje. Nije dvojila koliko treba ubaciti ili gledaju li drugi.
Dovela je svoju materijalnu sigurnost u pitanje. Darovala je sve što je imala! Bila je sigurna u Boga i u njegovu providnost za sebe.
Svi mi darujemo i primamo.
Kada pomažemo potrebnima je li to od našeg suviška ili imamo nešto u sebi od ove udovice iz Markova evanđelja!
